Rok za povraćaj povratne ambalaže

Utvrđivanje ugovorenog roka za povraćaj povratne ambalaže u slučaju kada u ugovoru o prodaji nije naveden rok za povraćaj ambalaže, a prodavac dobara u računu ili otpremnici koju dostavlja kupcu navede rok za povraćaj ambalaže

Ako u ugovoru o prodaji nije naveden rok za povraćaj povratne ambalaže, a prodavac dobara u računu, odnosno otpremnici koju dostavlja kupcu tih dobara navede rok za povraćaj ambalaže, rok naveden u tom dokumentu – računu, odnosno otpremnici smatra se ugovorenim rokom, pod uslovom da kupac dobara nije odbio prihvatanje tog dokumenta – računa, odnosno otpremnice

(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-526/2021-04 od 4.11.2021. godine)

„Prema Zakonu o porezu na dodatu vrednost („Sl. glasnik RS“, br. 84/2004, 86/2004 – ispr., 61/2005, 61/2007, 93/2012, 108/2013, 6/2014 – usklađeni din. izn., 68/2014 – dr. zakon, 142/2014, 5/2015 – usklađeni din. izn., 83/2015, 5/2016 – usklađeni din. izn., 108/2016, 7/2017 – usklađeni din. izn., 113/2017, 13/2018 – usklađeni din. izn., 30/2018, 4/2019 – usklađeni din. izn., 72/2019, 8/2020 – usklađeni din. izn. i 153/2020 – dalje: Zakon), poreska osnovica (dalje: osnovica) kod prometa dobara i usluga jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja (dalje: subvencije), u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano. U osnovicu se uračunavaju i akcize, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV, kao svi sporedni troškovi koje obveznik zaračunava primaocu dobara i usluga. Prema Pravilniku o porezu na dodatu vrednost („Sl. glasnik RS“, br. 37/2021, 64/2021 i 127/2021 – dalje: Pravilnik), osnovica sadrži vrednost ambalaže, i to: nepovratne (jednokratne) ambalaže, kao i povratne ambalaže koju obveznik PDV zaračunava primaocu dobara. Povratnom ambalažom, u skladu sa Pravilnikom, smatra se ambalaža koja se, posle vraćanja, ponovo upotrebljava za istu namenu. Ako se povratna ambalaža ne vrati u ugovorenom roku, smatra se da je istekom tog roka došlo do prometa povratne ambalaže, a ne do izmene osnovice u smislu člana 21. Zakona.

U vezi sa navedenim, ako u ugovoru o prodaji nije naveden rok za povraćaj povratne ambalaže, a prodavac dobara u računu, odnosno otpremnici koju dostavlja kupcu tih dobara navede rok za povraćaj ambalaže, rok naveden u tom dokumentu – računu, odnosno otpremnici smatra se ugovorenim rokom iz člana 44. stav 3. Pravilnika, pod uslovom da kupac dobara nije odbio prihvatanje tog dokumenta – računa, odnosno otpremnice.

Ako u ugovoru o prodaji nije naveden rok za povraćaj povratne ambalaže, već je naveden u računu, odnosno otpremnici, pri čemu je kupac dobara odbio da prihvati taj račun, odnosno otpremnicu, smatra se da prodavac i kupac nisu ugovorili rok za povraćaj ambalaže.

Takođe, ako rok za povraćaj povratne ambalaže nije naveden u ugovoru o prodaji, niti u računu, odnosno otpremnici koju prodavac dostavlja kupcu dobara, smatra se da prodavac i kupac nisu ugovorili rok za povraćaj ambalaže.

U slučaju kada prodavac i kupac nisu ugovorili rok za povraćaj povratne ambalaže, prema zakonu kojim se uređuju obligacioni odnosi prodavac može zahtevati od kupca odmah ispunjenje obaveze – vraćanje ambalaže, a kupac može zahtevati od prodavca da odmah primi ispunjenje. Pored toga, prodavac može pozvati kupca da ispuni svoju obavezu – vraćanje ambalaže u određenom roku. S tim u vezi, istekom dana određenog od strane prodavca za vraćanje ambalaže, odnosno istekom roka koji je prodavac ostavio kupcu da vrati ambalažu, dolazi do prometa povratne ambalaže.

Odredbama člana 3. Zakona propisano je da su predmet oporezivanja PDV isporuka dobara i pružanje usluga (dalje: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik izvrši u Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti, kao i uvoz dobara u Republiku.

Promet dobara, u smislu ovog zakona, a u skladu sa odredbom člana 4. stav 1. Zakona, je prenos prava raspolaganja na telesnim stvarima (dalje: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Prema odredbi člana 17. stav 1. Zakona, poreska osnovica (dalje: osnovica) kod prometa dobara i usluga jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja (dalje: subvencije), u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

Odredbom stava 2. istog člana Zakona propisano je da se subvencijama iz stava 1. ovog člana smatraju novčana sredstva koja čine naknadu, odnosno deo naknade za promet dobara ili usluga, osim novčanih sredstava na ime podsticaja u funkciji ostvarivanja ciljeva određene politike u skladu sa zakonom.

U skladu sa odredbom stava 3. istog člana Zakona, u osnovicu se uračunavaju i:

1) akcize, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV;

2) svi sporedni troškovi koje obveznik zaračunava primaocu dobara i usluga.

Odredbom člana 44. stav 1. Pravilnika propisano je da osnovica sadrži vrednost ambalaže, i to:

1) nepovratne (jednokratne) ambalaže;

2) povratne ambalaže koju obveznik PDV zaračunava primaocu dobara.

Prema odredbi stava 2. istog člana Pravilnika, povratnom ambalažom iz stava 1. tačka 2) ovog člana smatra se ambalaža koja se, posle vraćanja, ponovo upotrebljava za istu namenu.

U skladu sa stavom 3. istog člana Zakona, ako se povratna ambalaža ne vrati u ugovorenom roku, smatra se da je istekom tog roka došlo do prometa povratne ambalaže, a ne do izmene osnovice u smislu člana 21. Zakona.

Odredbom člana 314. Zakona o obligacionim odnosima („Sl. list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 – odluka USJ i 57/89, „Sl. list SRJ“, br. 31/93, „Sl. list SCG“, br. 1/2003 – Ustavna povelja i „Sl. glasnik RS“, br. 18/2020 – dalje: ZOO), ako rok nije određen, a svrha posla, priroda obaveze i ostale okolnosti ne zahtevaju izvestan rok za ispunjenje, poverilac može zahtevati odmah ispunjenje obaveze, a dužnik sa svoje strane može zahtevati od poverioca da odmah primi ispunjenje.

Prema članu 324. stav 1. ZOO, dužnik dolazi u docnju kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje.

Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kad ga poverilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze (član 324. stav 2. ZOO).“

 

odluka

Pitanja i odgovori

U svakom trenutku, pretplatnicima platforme dostupan je sistem poslovne pomoći. Ako imate pitanje iz ove ili neke druge oblasti, kliknite na dugme, ulogujte se (samo za pretplatnike platforme) i unesite pitanje.

Dejan Trifunović