PDV na usluge prava korišćenja i održavanja softvera od stranog lica

Određivanje mesta prometa usluga davanja prava na korišćenje softvera i usluge tehničkog održavanja softvera koje strano lice pruža elektronskim putem domaćem pravnom licu koje nije obveznik PDV

 

Kada strano lice, tj. lice koje u Republici Srbiji nema sedište ni stalnu poslovnu jedinicu, a pod pretpostavkom da to strano lice nije obveznik PDV u Republici Srbiji, pruža usluge davanja prava na korišćenje softvera i usluge tehničkog održavanja softvera privrednom društvu sa sedištem u Republici Srbiji, smatra se da strano lice pruža uslugu poreskom obvezniku, te se mestom prometa predmetnih usluga smatra mesto u kojem primalac usluga ima sedište, tj. u konkretnom slučaju Republika Srbija.

(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-00805/2018-04 od 24.12.2018. godine)

„U skladu sa odredbama člana 12. Zakona o porezu na dodatu vrednost, mesto prometa usluga određuje se u zavisnosti od toga da li se usluge pružaju poreskom obvezniku ili licu koje nije poreski obveznik, u smislu člana 12. Zakona, pri čemu je Zakonom uređeno koja se lica smatraju poreskim obveznicima za svrhu primene pravila za određivanje mesta prometa usluga. U slučaju kada za određivanje mesta prometa usluga koje se pružaju poreskom obvezniku nisu propisani izuzeci od primene načela propisanog članom 12. stav 4. Zakona, mesto prometa usluga određuje se u skladu sa tim načelom. Prema navedenom načelu, tj. prema članu 12. stav 4. Zakona, mestom prometa usluga koji se vrši poreskom obvezniku smatra se mesto u kojem primalac usluga ima sedište ili stalnu poslovnu jedinicu ako se promet usluga vrši stalnoj poslovnoj jedinici koja se ne nalazi u mestu u kojem primalac usluga ima sedište, odnosno mesto u kojem primalac usluga ima prebivalište ili boravište.

Saglasno navedenom, kada strano lice, tj. lice koje u Republici Srbiji nema sedište ni stalnu poslovnu jedinicu, a pod pretpostavkom da to strano lice nije obveznik PDV u Republici Srbiji, pruža usluge davanja prava na korišćenje softvera i usluge tehničkog održavanja softvera privrednom društvu sa sedištem u Republici Srbiji, smatra se da strano lice pruža uslugu poreskom obvezniku iz člana 12. stav 3. tačka 1) Zakona. Mestom prometa predmetnih usluga smatra se mesto u kojem primalac usluga ima sedište, tj. u konkretnom slučaju Republika Srbija. S tim u vezi, nezavisno od toga što, u konkretnom slučaju, privredno društvo – primalac usluga nije obveznik PDV, to lice (privredno društvo – primalac usluga) je poreski dužnik za promet predmetnih usluga koji mu vrši strano lice, što znači da je dužno da po osnovu navedenog prometa stranog lica obračuna PDV, da podnese poresku prijavu PDV (Obrazac PPPDV) i da plati obračunati PDV u skladu sa Zakonom.

Kada je reč o pravu na odbitak prethodnog poreza obračunatog za promet navedenih usluga stranog lica, ukazujemo da ovo pravo može da ostvari samo lice koje je obveznik PDV i koje nabavljene usluge koristi za promet sa pravom na odbitak prethodnog poreza, tj. za promet koji je oporeziv PDV, promet za koji je propisano poresko oslobođenje sa pravom na odbitak prethodnog poreza i promet koji je izvršen u inostranstvu, ako bi za taj promet postojalo pravo na odbitak prethodnog poreza da je izvršen u Republici Srbiji.

Prema tome, kada lice koje nije obveznik PDV obračuna PDV za promet usluga davanja prava na korišćenje softvera i usluga tehničkog održavanja softvera koji mu je izvršilo strano lice, to lice nema pravo da obračunati PDV odbije kao prethodni porez.

Takođe, pravo da PDV obračunat za promet predmetnih usluga stranog lica odbije kao prethodni porez nema ni lice koje je obveznik PDV, a koje te usluge koristi, odnosno koje će ih koristiti za promet za koji je Zakonom propisano poresko oslobođenje bez prava na odbitak prethodnog poreza, primera radi za promet usluga priređivanja igara na sreću iz člana 25. stav 2. tačka 18) Zakona.

* * *

Odredbama člana 3. Zakona propisano je da su predmet oporezivanja PDV isporuka dobara i pružanje usluga (dalje: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik izvrši u Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti, kao i uvoz dobara u Republiku.

Promet usluga, u smislu ovog zakona, su svi poslovi i radnje u okviru obavljanja delatnosti koji nisu promet dobara iz člana 4. ovog zakona (član 5. stav 1. Zakona).

Prema odredbi člana 10. stav 1. tačka 1) Zakona, poreski dužnik, u smislu ovog zakona, je obveznik koji vrši oporezivi promet dobara i usluga, osim kada obavezu plaćanja PDV u skladu sa ovim članom ima drugo lice.

Poreski dužnik, u smislu ovog zakona, je primalac dobara i usluga, ako strano lice nije obveznik PDV u Republici, nezavisno od toga da li u Republici ima stalnu poslovnu jedinicu i da li je ta stalna poslovna jedinica obveznik PDV u Republici (član 10. stav 1. tačka 3) Zakona).

Odredbom člana 12. stav 1. Zakona propisano je da se ovim članom određuje poreski obveznik isključivo za svrhu primene pravila koja se odnose na određivanje mesta prometa usluga.

Saglasno odredbi člana 12. stav 3. Zakona, kada uslugu pruža strano lice koje se nije evidentiralo za obavezu plaćanja PDV u skladu sa ovim zakonom, poreskim obveznikom kojem se pruža usluga smatra se:

1) svako lice koje obavlja delatnost kao trajnu aktivnost bez obzira na cilj obavljanja te delatnosti;

2) pravna lica, državni organi, organi teritorijalne autonomije i lokalne samouprave.

Ako se promet usluga vrši poreskom obvezniku, mestom prometa usluga smatra se mesto u kojem primalac usluga ima sedište ili stalnu poslovnu jedinicu ako se promet usluga vrši stalnoj poslovnoj jedinici koja se ne nalazi u mestu u kojem primalac usluga ima sedište, odnosno mesto u kojem primalac usluga ima prebivalište ili boravište (član 12. stav 4. Zakona).

Odredbom člana 25. stav 2. tačka 18) Zakona propisano je poresko oslobođenje bez prava na odbitak prethodnog poreza za promet usluga priređivanja igara na sreću.

Saglasno odredbama člana 28. stav 1. Zakona, pravo na odbitak prethodnog poreza obveznik može da ostvari ako dobra nabavljena u Republici ili iz uvoza, uključujući i nabavku opreme, kao i objekata za vršenje delatnosti i ekonomski deljivih celina u okviru tih objekata (dalje: objekti za vršenje delatnosti), odnosno primljene usluge, koristi ili će ih koristiti za promet dobara i usluga:

1) koji je oporeziv PDV;

2) za koji u skladu sa članom 24. ovog zakona postoji oslobođenje od plaćanja PDV;

3) koji je izvršen u inostranstvu, ako bi za taj promet postojalo pravo na odbitak prethodnog poreza da je izvršen u Republici.“

 

Pitanja i odgovori

U svakom trenutku, pretplatnicima platforme dostupan je sistem poslovne pomoći. Ako imate pitanje iz ove ili neke druge oblasti, kliknite na dugme, ulogujte se (samo za pretplatnike platforme) i unesite pitanje.

Dejan Trifunović