|
|
|
|
Pismo sa Dunava – leto, kiša i tiha snaga odmora
|
Dragi prijatelji,
Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.
|
|
|
|
|
I ovo pismo pišem vam iz naše letnje kuće na Dunavu. Više od mesec dana smo ovde, a i dalje mi se čini kao da vreme teče nekim sporijim, lepšim ritmom. Ujutru nas budi svetlost koja se prelama kroz krošnje borova, a uveče uspavljuje zvuk reke i miris borovine. Ove godine smo odlučili da ovde provedemo duži period – da odmaramo, radimo, pa opet odmaramo.
|
Ako bih vam sada rekla da sam u julu bila izuzetno kreativna i radna, možda biste pomislili da preterujem – ali istina je da sam sama sebe iznenadila. Otišla sam od kuće prilično umorna, sa jasnim planom da minimalno radim, a maksimalno odmaram. Znala sam da mi je potreban predah, ne samo telu nego i glavi, jer jesen je za mene – a verujem i za većinu vas – period kada nas čeka puno posla, donošenja odluka, rokova i organizacije.
|
Međutim, leto je imalo drugačije planove. I priroda, i ja.
|
Kao što ste i sami bili svedoci, vreme ovog leta bilo je prilično nepredvidivo. Ili su nas gušile ogromne vrućine, ili je nebo otvorilo svoje kapije pa su nas zasipali pljuskovi sa grmljavinom i bujicama. Mi smo na Dunavu imali neobično puno kiše. Jaki letnji pljuskovi, onako iznenadni, sa onim prvim mirisom mokre zemlje koji te zaustavi, natera da udahneš dublje i zastaneš.
|
I baš ta kiša je učinila da veći deo dana provodim na terasi. Gledala sam kako kapljice padaju po zelenoj travi koja je odjednom postala još življa, kako se nebo smenjuje od svetloplavog do olovno sivog, kako vetar nosi miris Dunava i borovine. U takvom ambijentu, ideje su dolazile same – tiho, bez najave, kao ta kiša što iz vedra neba krene.
|
Sedela bih, slušala kišu, i zapisivala. Pravili su se planovi za jesen, osmišljavale nove teme za vas, beležile ideje koje su čekale da budu oblikovane. To nije bio onaj rad uz pritisak rokova, već rad koji te ispunjava, raduje i podseća da kreativnost ne poznaje kalendar.
|
I onda, pre nekoliko dana, shvatila sam – skoro smo prepolovili avgust. Jesen polako proviruje iza ugla. Tada sam sebi rekla: "Stani. Udahni. Odmori." Jer znam da ono što dolazi traži punu energiju. Da bih vas i dalje pratila, davala vam najpreciznije informacije i pomagale vam da kroz propise i obaveze prođete bez stresa – moram i ja da se „restartujem“.
|
Zanimljivo je da umor sada skoro ni ne osećam. Možda zato što je potpuno drugačije kad radite u ambijentu koji vas puni, a ne troši. Kada pogled podignete sa papira i vidite travnjak koji je zahvaljujući kiši sada savršeno zelen, čujete šum borova i daleki zvuk talasa koji udaraju o obalu.
|
Moram da vam kažem i ovo – početkom jula imali smo strašan požar u staroj borovoj šumi ovde kod nas. Vatra je guta krošnje i svi smo se nadali se da će stati. I stala je. Danas, kad se prošetate kroz tu šumu, i dalje je moćna. Miris borovine je tu, možda još intenzivniji nego ranije. Kao da nas priroda uči – možeš da prođeš kroz vatru i da i dalje stojiš, možda čak i snažniji.
|
Tako i ja doživljavam ovaj odmor – kao priliku da stanem, da se setim šta je važno, i da se spremim za ono što dolazi. Posao neće pobeći. Poslovne obaveze nas uvek čekaju, ali retko ko nas podseti da odmor mora biti jednako važan zadatak na listi.
|
Ove nedelje sam svesno odlučila da rad smanjim na minimum. Ne zato što nemam inspiraciju – naprotiv – već zato što znam da je vreme da napunim baterije. Znam i da vi koji ovo čitate, bez obzira da li ste direktori, knjigovođe, vlasnici firmi ili deo timova, prolazite kroz iste cikluse – rad, rokovi, odgovornost, i onda onaj trenutak kad shvatite da vam treba pauza.
|
Zato vas ovog puta neću zatrpavati savetima, propisima i novostima iz oblasti deviznog poslovanja i spoljne trgovine. Ovo pismo je samo da vas podsetim da i mi koji radimo u najozbiljnijim poslovima, koji smo navikli na preciznost i rokove, imamo pravo na opuštanje, tišinu i dan bez rasporeda.
|
Zanima me – da li ste vi već bili na odmoru ili ga tek planirate? Da li ste pronašli svoje mesto mira, bilo da je to planina, more, selo iz detinjstva ili gradski park u rano jutro? I da li sebi date dovoljno vremena da se zaista odmorite – bez osećaja krivice što ne radite?
|
Pišite mi, volela bih da čujem vašu priču. Odmor je možda lična stvar, ali inspiracija koju nosi – to je nešto što vredi deliti.
|
|
Dragi moji prijatelji, šaljem vam pozdrav sa Dunava. Dok ovo pišem, sunce izlazi iza oblaka, a na horizontu se vidi tanka linija svetlosti koja obećava još jedan lep dan. Možda bude kiše, možda ne. Ali kako god, danas znam da ću uživati. I to vam od srca želim – da gde god bili, pronađete svoj mir i svoju malu svakodnevnu radost.
|
|
|
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.
|
„Znanje nam daje super moć.“
|
|
|
|
|
|
|
www.biljanatrifunovicifa.com
|
|
|
|
|
Ako ne želite da primate ove mejlove, kliknite na OVDE.
|
|
|
|
|