Share this emailCopy the public link or share it on your favorite channel.
Zakon ne poznaje bolest: kako jedna noćna isporuka postaje carinski prekršaj

„Jedna greška iz dobre namere dovela je firmu do kazne. Evo kako da se vama to ne dogodi.“

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.


često čujem rečenicu: „Propisi su komplikovani, ali mi poštujemo zakon, koliko možemo.“
Nažalost, u mom poslu – „koliko možemo“ nikada nije dovoljno.
Jer zakon ne poznaje ni bolest, ni umor, ni noć, ni dobru nameru. On poznaje samo postupak.


Želim da vam ispričam jedan stvaran događaj koji me je duboko potresao i koji nikada nisam zaboravila.

Na to me je ovih dana podsetio direktor jedne firme, s kojim sam ponovo sarađivala – sada na izradi ugovora o prebijanju u devizama.
Njegove reči su me vratile u februar 2020. godine, tačno nekoliko nedelja pre nego što je ceo svet stao zbog pandemije.


Kada dobra namera postane skupa greška

Radi se o proizvodnom preduzeću koje već više od deset godina kupuje industrijsko ulje od firme iz Italije.
Početkom januara 2020. naručili su novu isporuku – cisternu ulja koja im je bila neophodna za kontinuiranu proizvodnju.
Dogovor je bio da roba stigne do sredine februara, što im je savršeno odgovaralo: imali su zalihe, planirana proizvodnja je tekla, sve je bilo usklađeno.
Partner iz Italije je, kako su i obećali, poslao robu. Međutim – bez najave.
U to vreme niko nije znao da vozač koji je vozio cisternu ima prve simptome virusa koji će ubrzo promeniti svet.
Čovek se razboleo na putu. Mislio je da je grip. Ipak, stigao je do Srbije, završio formalnosti na granici i upućen je na konačno carinjenje u carinsku ispostavu grada gde je sedište te firme.


Ali tu priča dobija obrt.

Vozaču je bilo loše. Umoran, sa visokom temperaturom, nije razmišljao o procedurama.
Umesto u carinarnicu, direktno je u tri sata ujutru došao pred kapiju fabrike.
Noćni čuvar, čovek dobre volje, otvorio je kapiju – misleći da pomaže.
Navikao je da roba stiže u svako doba dana i noći. Nije pitao ništa – ni da li je roba ocarinjena, ni da li ima papire.
Dozvolio je da cisterna uđe u krug fabrike i da vozač ispumpa ulje u njihov rezervoar.
Vozač je potom otišao kući, a čuvar, uveren da je sve u redu, nije nikome rekao da je ulje stiglo.

Zbunjenost i tišina

Danima kasnije, služba nabavke čekala je robu.
Nije im bilo jasno zašto kasni.
Pozvali su italijanskog partnera, a odgovor ih je šokirao:
„Ali vaša roba je odavno otišla! Zar nije stigla?“
U firmi je nastala pometnja.
Računali su koliko imaju ulja u zalihama i shvatili da se zalihe troše – ali roba „nije stigla“.
Kada su konačno otkrili da je cisterna zapravo istovarena noću, svi su se uhvatili za glavu.

Vozač jeste dovezao robu, čuvar ju je primio i potpisao CMR, ali prateća dokumentacija nije ni stigla do službe.
Ono što je usledilo bilo je više nego neprijatno: naknadno carinjenje, izjave, zapisnici, upravni postupak, stres.

Svi su pokušavali da objasne da niko nije imao lošu nameru, da je sve bila nesrećna okolnost – ali Zakon o carini nema razumevanja za „slučajnost“.
Kazna je, naravno, morala biti izrečena.
I to ozbiljna.


Zakon je jasan, i kada je život nepredvidiv

Upravo zato ovaj slučaj pamtim kao lekciju koju nikada ne zaboravljam.
Jer zakon ne poznaje bolest, ni temperaturu, ni umor.
Poznaje samo postupak.


Prema članu 123. Carinskog zakona Republike Srbije, roba koja se unosi u carinsko područje mora odmah po dolasku biti dopremljena određenoj carinarnici ili na drugo mesto koje je odobrio carinski organ.
Član 124. jasno kaže da se roba može istovariti ili pretovariti samo uz odobrenje carinskog organa.


Jedini izuzetak?

Ako postoji neposredna opasnost – kvar na vozilu, opasnost od eksplozije, oštećenje robe – tada je dozvoljen hitan istovar, ali carinski organ mora biti odmah obavešten.


U našem slučaju, ništa od toga nije postojalo.
Vozač je jednostavno skrenuo s puta, istovario robu i otišao kući.
Time je, ne znajući, počinio prekršaj.


Šta zapravo znači „uzimanje robe ispod carinskog nadzora“

Član 118. Carinskog zakona propisuje da se svaka roba uneta u carinsko područje nalazi pod carinskim nadzorom od trenutka ulaska u zemlju do trenutka kada joj se status pravno promeni – kada se ocarini, izveze, ili uništi.
Dok god taj status nije promenjen, roba se ne sme pomerati, istovariti ili koristiti bez dozvole carine.


U ovom slučaju, roba je istovarena pre nego što je dopremljena odredišnoj carinarnici – što znači da je uzeta ispod carinskog nadzora, prekršaj iz člana 265. stav 1. tačka 4. Zakona.

Kazne?

Visoke.

Za pravno lice – od vrednosti robe, pa i do petostrukog iznosa.
Za odgovorno lice – dodatno novčano, uz obaveznu meru oduzimanja robe.
U ovom konkretnom slučaju roba nije bila oduzeta.

Drugim rečima: ni objašnjenje, ni „ljudski faktor“, ni okolnosti – ne mogu osloboditi odgovornosti.
Jer Zakon je strog upravo zato da bi sistem bio predvidiv.


Granica između greške i prekršaja

U carinskom pravu postoji pravilo koje često citiram:
„Lex specialis derogat lex generalis“ – poseban propis ima prednost nad opštim.
U ovom slučaju, postupak istovara strane robe bez odobrenja carine – pre nego što je ista dopremljena odredišnoj carinarnici – potpada pod teži prekršaj.
Da je roba već bila predata carini, a zatim pogrešno istovarena, kazna bi bila blaža (član 266).

Ali kada je roba istovarena pre predaje carini, kazna je stroža i uključuje i oduzimanje robe.
To je granica između greške i prekršaja.
I zato, koliko god ovaj događaj bio posledica nesporazuma, rezultat je bio – novčana kazna, upravni postupak, i ozbiljna opomena za budućnost.

Pouka: u carinskim poslovima nema „pretpostavke“

Kada me ljudi pitaju kako da izbegnu ovakve situacije, moj odgovor je uvek isti:
Nikada ne pretpostavljajte.
Ne pretpostavljajte da je kolega završio, da je vozač znao, da carina zna, da papir „sigurno postoji“.


Zakon ne poznaje pretpostavku.

On poznaje dokument, pečat, zapisnik, datum i potpis.
I zato često podsećam:
propisi nisu tu da nas kazne – oni su tu da nas zaštite.
Da zaštite i državu i firmu, da svima jasno odrede uloge i granice.
Ukoliko radite u spoljnotrgovinskom poslovanju, carinskim postupcima, deviznim plaćanjima –
ovo nije samo administracija. Ovo je sistem koji štiti vaše poslovanje.


Zašto pričam ovu priču

Ovaj događaj iz 2020. godine podseća nas da je svaka situacija – koliko god delovala trivijalno – pravno značajna.

Jedan potpis čuvara, jedna odluka vozača, jedan poziv manje – i cela kompanija može ući u prekršajni postupak.
Nema zle namere, nema prevare, nema profita – a opet, zakon vidi prekršaj.
Zato kažem: zakon ne poznaje bolest, ali zato mi moramo poznavati zakon.
To je jedini način da zaštitimo sebe, svoj posao i svoje ljude.


Moj lični zaključak
Kada sam čula da je direktor te firme ponovo pozvao moju kancelariju, bilo mi je iskreno drago.
Ne zato što su imali problem, nego zato što su prepoznali važnost stručne podrške.
Zato što su naučili – ponekad na teži način – da u ovoj oblasti nema mesta za improvizaciju.
Danas, pet godina kasnije, ta ista firma posluje besprekorno.
Svi njihovi procesi su uređeni, carinska dokumentacija je besprekorna, i ništa se više ne prepušta slučaju.
Jer naučili su lekciju: zakon ne poznaje bolest – ali znanje poznaje sigurnost.


Poštovani pretplatnici,
ako vas ovaj slučaj podseća na nešto što se desilo i u vašem okruženju – znajte da niste sami.

Svaka firma, makar jednom, nađe se u situaciji kada „neko nešto pretpostavi“.
Zato postoji ova platforma, zato zajedno gradimo sigurnost kroz znanje.
📘
Znanje nam daje super moć.
Ali samo ako ga primenjujemo – i kada nam se ne čini hitno.


Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.
„Znanje nam daje super moć.“

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com
    Ako ne želite da primate ove mejlove, kliknite na OVDE.