Ko nije slušao svoju babu sada plaća lajf kouča

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Znate da se ja nikada ne kitim tuđim perjem, ova rečenica nije moja, već duže je aktuelna na društvenim mrežama, sviđa mi se.
Ponoviću još jednom: “Ko nije slušao svoju babu sada plaća lajf kouča”.
Znamo da naše bake nisu ni blizu informisane kao sadašnja generacija. Informacije su jedno. Život u skladu sa prirodom je sasvim nešto drugo.
Ako se pitate kakve veze imaju baba i priroda sa finansijama, moram da kažem i te kako.

Davno, možda i ne tako davno, jer sto ili više godina u odnosu na večnost je u stvari samo jedan tren.
Do skoro, ljudi su bili veoma povezani sa prirodom i živeli u skladu sa prirodom. Dešavanja u poslednih par godina, upućuje sve više ljude da se vrate prirodi i da uče od prirode.
Vidite, već dugo se živi od danas do sutra, od naplate do naplate, uz često korišćenje “dozvoljenog minusa na računu”.
A priroda je sve udesila, i ne samo da nas hrani već nam ozbiljno poručuje kako i mi da se vladamo prema njoj ali i prema sebi.
Pre modernih tehnologija, letina se jednom godišnje ubirala. I sada je tako za većinu poljoprivrednih kultura.

Zna se da se žito, kukuruz, voće jednom godišnje ubira sa polja. Za uzgoj životinja, sem pilića, potrebno je od jedne do tri godine. Ljudi su hiljadama godina živeli tako što bi jednom godišnje ubirali letinu, i racionalno bi je trošili do naredne berbe. Viškove bi prodavali, dobijeni novac nije se trošio u dahu, već se raspoređivao cele godine, do naredne žetve.
Skromni domaćini imali bi obezbeđenu egzistenciju svoje porodice minimum za godinu dana.
Oni bogatiji imali su rezerve letine i novca za više godina.
To su bila nepisana pravila “zaostalog – starog doba”. Danas u ubrzanom vremenu sve je ubrzano.
Sećam se puno priča i korisnih saveti koje je moja baba nesebično delila deci i mladima koji su želeili da je čuju.
Sećam se nekih njenih mudrih reči, ova je svakako najčvršće povezana sa prirodom:
  • “Slava se sprema, odvaja se novac i namirnice koje mogu da stoje već sledeće nedelje dok prođe slava”.
Mnogo toga pametno je moja baba pričala. Imala sam sreću da su se njene reči “lepile” za mene. Da li zato što je veoma zanimljvo pričala, ili što sam je beskrajno volela, sve u svemu, mnogo toga sam naučila od nje. Učila nas je i o međuljudskim odnosima. Posebnu pažnju je posvećivala da nas nauči: strpljenju (stpljenje nije trpljenje – često bi gvorila), doslednosti, zahvalnosti, štednji, upornosti istrajnosti….Čitava filozofija. Ove važne životne lekcije prenosila je na nas delom a mnogo manje rečima. Nije se “pecala na mamac” da će mo je mi gledati pa to primeniti. Već je primenjivala dualno obrazovanje. Davala nam je zadatke koji su zahtevali upornost, stpljenje, doslednost itd. Naravno da smo grešili, ali ona nam je strpljivo objašnjavala, malo je pomagala, više je bodrila da sami odradimo svoj zadatak.
Današnji roditeli, ali i bake koje još uvek rade imaju na žalost stvarno malo vremena i strpljenja da se bave sveobuhvatno svojm naraštajem. Sada zbog ubrzanog tempa života i dugačkog radnog vremena. Pre trideset i više godina bilo je “moderno” zaboraviti vekovno iskustvo.
Bilo kako bilo, ništa nije izgubljeno za one koji žele da unaprede kvalitet svog života. Mnogo može da se nauči iz knjiga, seminara ili seansom 1:1 sa stručnjakom za određenu životnu oblast. Lakši i brži način da vratimo u svest milenijumska znanja i iskustva je boravak u prirodi. Teži i brži deo je zaroniti duboko u sebe. Sva znanja su u nama i dostupna su onima koji žele da ih čuju i osete.

U ovom trenutku, kada je dobro napukla svetska privreda, kako moćnici najavljuju pravo pucanje tek predstoji. Ako se pitate šta mi kao pojedinci možemo da uradimo za sebe, svoju porodicu i sve što nas okružuje, odgovor postoji. Nismo mi nemoćni kao ptić kada ispadne iz gnezda. Mnogo više je snage u nama nego što možemo da zamislimo. Prvi korak je čupati kao krov iz svojih misli STRAH. Strah nas parališe i čini nemoćnima. E, to zadovoljstvo da se naslađuju našim strahom oni koji strahom hrane narod, treba uskratiti.

Vežba strpljenja je fantastična, zasadite biljku, još bolje neka krene iz semenke, od klijaja do cvetanja. Zamislite koliko je potrebno energije jednom zrnu pšenice prvo da proklija, pa da se probije kroz zemlju da izađe na površinu. Od setve do žetve prođe od oktobra do jula. Sve ima svoj proces i potrebno je vreme da bi se videli rezultati. Nikako ne želim da vas obeshrabrim dugim rokovima da bi se videli rezultati promene. Važno je svaki dan raditi, posvećivati određeno vreme, pažnju i energiju i iz svog uma čupati korov. Hrabrosti, strpljenja i dobrote ima puno u svakom od nas, ali često biva potisnuto od korova zvani strah i nemoć.

Završiću ovo pismo, jednim naučnim dokazom koji sam nedavno videla. Da li znate da naš DNK svaki čas menja svoju dužinu. Kada smo radosni on se izdužuje. Kada je osoba tužna ili u strahu skuplja se. Električna energija i magnetno polje koje zrači naš mozak daleko je slabije od snage našeg srca. Naše srce daje sto puta veću frekvenciju i električnu energiju od mozga, dok pet hiljada puta ima jače magnetno polje od mozga. Ono šta čuvamo i negujemo u srcu nemoguće je sakriti koliko god da neko vežba “samouverenost i hrabrost” to je tanka fasada. U ovo vreme velikih promena i zaokreta, jedino što mogu da poručim vama i sebi jeste da negujemo u našim srcima hrabrost i ljubav.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com