Kreditna ili debitna kartica

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Verujem da ste razumeli moju nameru, da zajedničkom akcijom bar neko od vas usvoji novu naviku. Naviku koja će vam doneti više mira, zadovoljstva, samopouzdanja i pre svega SLOBODU.
Ovaj serijal pisama koji se odnosi na finansije, krenula sam da pišem na vaš zahtev. Prvo obrađujem temu ličnih finansija, da bi kasnije prešli na temu biznis finansija. Možda grešim, ali osoba koja nije u stanju da drži pod kontrolom lične finansije teško da će uspeti racionalno da rukovodi poslovnim finansijama.
Na prošlo pismo, kada sam pisala o različitom načinu potrošnje i kupovine između žena i mušaraca, dobila sam neuporedivo više pisama od mušaraca. Većina je mislila da žene troše novac na nepotrebne stvari.
Ne ulazim u detalje šta je kome „potrebno“ ili „nepotrebno“. Potrebe su neodložne, posebno za vodom, hranom i snom. Želje se mogu odložiti, i dalje tako mislim.
Dobro, imala sam još jedan veoma zanimljiv predlog od jednog gospodina, koji vam prenosim, a to je da delove ovih pisama postvim na sajt i dozvolim mogućnost da vi komentarišete i iznosite svoje stavove.
Ova pisma koja vam pišem su lična i ekskluzivna, nigde ih ne objavljujem, ovo je moj razgovor sa vama. Pitam vas šta vi mislite, da li želite da se uključite u razmenu mišljenja i stavova na ovu temu? Ukoliko mislite da bi to bilo od koristi, ja ću postaviti delove pisma i poslati vam link ka teksu. Odgovorite mi slobodno kratko sa DA ili NE. Ta aktivnost vam neće oduzeti puno vremena.

Kreditna ili debitna kartica?


Dragi prijatelji, šta češće koristite prilikom kupovine, kreditnu ili debitnu karticu?
Moj stav znate, kreditna kartica, kupovina raznih važnih i manje važnih stvari daje nam u trenutku osećaj sigurnosti da možemo na 3, 6 ili već koliko rata da nešto kupimo. Znam ljude koji kada plate kreditnom karticom na više rata, što više to bolje, osećaju se kao da su to dobili na „poklon“. Taj „dobar“ osećaj ih drži sve dok prva rata ne dođe na naplatu. Tada sebe najčešće teše da je to prinudna štednja.
Kakva štednja? Zavaravaju sami sebe. Obično na takve izjave, prokomentarišem na sledeći način:
  • Ako već želite da štedite otvorite poseban račun u banci i uplaćujte svakog meseca određenu sumu. Novac oročite na određeno vreme bez mogućnosti da možete da podižete uloženi novac. To je štednja ili prinudna štednja. Bilo kako bilo. Novac na računu vam daje osećaj sigurnosti da imate.
Svi težimo slobodi i obilju. Da bi živeli u obilju stvarno, za početak potrebno je da osoba sama sebi da dozvolu za obilje. Osobe koje imaju u sebi dubok osećaj nedovoljnosti i nemanja, misle da kupovinom kojekavih sitnica, da se na taj način približavaju obilju. Da, u pravu su, imaju obilje nepotrebnih stvari u svojoj kući od čega ih boli glava od razmišljanja kako platiti sve rate, a pri tome treba finansirati i tekući život.
Da se razumemo, ni slučajno se ne zalažem za asketski život koji je lišen brojnih lepih stvari.
Ali sam zato veliki protivnik života na rate.
Hrabrost je pogledati se u ogledal, pogledati u svoj novčanik, zapitati se šta stvarno želim da imam u narednom periodu, i krenuti ka svom cilju.
Vidite, sve što vam pišem, pišem iz ličnog iskustva ili iskustva meni bliskih ljudi.
Sećam se, nekako u isto vreme rešili smo suprug i ja da prodamo naš jednosobni stan i kupimo veći, tu želju su imali i naši kumovi. Od momenta od kada smo doneli odluku o kupovini stana, mene više nisu zanimale sitnice i krupnice kojima bi ulepšala postojeći dom. Naravno da smo održavali taj stan, kako higijenski tako i tehnički, ako bi se nešto slučajno pokvarilo. Svaki mesec smo odvajali određenu sumu za novi stan. Za to vreme kuma je promenila sve zavese u svom stanu. Promenili su pločice u kuhinji i kupatilu, i ako su postojeće bile veoma dobre. Uložili grdan novac da urade spušteni plafon i postave modernu rasvetu.... više ne mogu da se setim šta su sve uradili u narednih par godina. Zahvaljujući gipsanim pločama, jedino im je kupatilo i deo kuhinje bio uvek na istom mestu u stanu. Pomerali zidove, pravili čas trosoban stan, pa dvosoban, pa opet trosoban. Pomerali vrata, prozore. Kada god smo išli kod njih, posebno na slavu, znali smo samo gde su ulazna vrata od stana i gde je kupatilo. Sve drugo se svaki čas premeštalo i dobijalo novi oblik.
U nekom druženju, kuma je prokomentarisala:
- „Čudo kumo nisi kupila nove zavese, pojavile su se nove kao „šećer su“, dođi da vidiš kako su lepe. Kupila sam i prezadovoljna sam. Evo ti vizit karta od salona“.
odgvorila sam joj:
- „Hvala ti na informaciji, svakako ću ih pogledati kada kupimo stan, sada ne želim da trošim novac na zavese koje najverovatnije neću moći da upotrebim u novom stanu“.
Odgovorila mi je da grešim, „šminkanje“ koje ona sada radi, i te kako diže cenu stana. Dobro, nikada nisam volela da dokazujem ko je u pravu, nije ni bitno, važno mi je da budem u miru.
Elem, mi smo pre zacrtanog roka kupili novi stan. U perodu kada smo skupljali novac za novi stan nismo se odricali ni letovanja, ni zimovanja. Nama je odmor od uvek bio investicija u zdravlje i novu radnu energiju. Taj odnos imamo i sada.
Da skratim priču, mnogo godina je prošlo, kada su pomenuti kumovi shvatili da nisu ni blizu svom cilju, u smislu da su uštedeli novac da dokupe veći stan od postojećeg. S obzirom da su godinama pričali o novom većem stanu, da im kojim slučajem ne bi porasle „magareće uši“, oni su prodali veoma lep i konforan stan i kupili daleko lošiji, ali eto promenili su lokaciju.
Hrabrost je reći NE novim cipelicama ili štapovima za pecanje.
Hrabrost je ići ka svom cilju.
Hrabrost je verovati u sebe, jer na taj način otvaramo mnogo šire vrata obilja.
Osoba koja ima veru u sopstvenu vrednost nije joj potrebno da potvrdu svoje vrednosti traži u bespotrebnoj kupovini na kredit. Vrednost ne dobijamo spolja, ona je u nama. Sve se da naučiti, i kontrola nad potrošnjom, ali i vrednovati ono što već imamo. Kada poštujemo to što imamo, mnogo smo zadovoljniji i aktiviraju se nove radosti, a samim tim raste obilje oko nas.
Moje mišljenje je da ima smisla uzeti kredit kada se investira u kupovinu stana ili kola. Kupovina cipela, plaćanje godišnjeg odmora ili već nekih drugih sitnica, nema smisla.
Kredit, hteli mi to sebi da priznamo ili ne, budi u nama osećaj nesigurnosti i straha.
Ukoliko želite da testirate svoju volju, da se popenjete na višu lestvicu samopouzdanja, ostavite kreditnu karticu u neku fioku i probajte bar 3 meseca da živite u realnom vremenu, što znači da trošite koliko imate novca.
Sledeći stepenik je štednja.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com