Lako je tebi……

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Kao što sam vam i obećala, danas vam pišem iz naše letnje kancelarije, tačnije sa terase. Poslednja dva tri dana, do polaska, nisam mogla da sačekam da krenemo, kao nekada davno kada sam išla u školu, pa noć pred ekskurziju nikako nisam mogla da spavam od radosti i isčekivanja. Tako je i ovog puta bila, radost i ushićenje kao da dolazim ovde prvi put. Kao da mi nije tridesetosmo leto da dolazim u Vince. Da, vikend naselje Vinci, koje se nalazi između Srebrnog jezera i Golubca, nije Venecija. Iste godine silno sam se zaljubila u svog supruga, tada momka i u ovo vikend naselje. Ljubav i radost koja je bila u meni tada, ne mogu da kažem da je ista i ove 2022. godine. Iskreno, mnogo je veća. Iz godine u godinu radost, ljubav i zadovoljstvo samo rastu, kao da sam te emocije stavila u banku i orčila sa najvišom kamatnom stopom.
U subotu smo konačno došli. Ko od vas ima vikendicu, zna koliko ima posla prva dva tri dana, da se organizuje domaćinstvo, mi još i kancelariju. Dvorište, travu, cveće neću ni da pominjem. To je tek aktivnost kojoj se posvećujem punim srcem, bez rezerve, kalkulacije i pripreme. Obično se zaletim, krenem da plevim travu i sadim cveće, kao da to radim svaki dan, a ne da sam prethodnih meseci sedela za računarom i radila. Juče sam posadila, ako sam dobro prebrojala preko 60 biljaka. Možete pretpostaviti da sada jedva kucam po računaru, prsti su mi kao debrecine. Ni slučajno se ne žalim, samo delim svoja osećanja sa vama.
Možda bi posao koji sam u ova tri dana uradila i brže obavila, da nije bilo puno telefonskih poziva prijatelja i familije, da pitaju kako ide posao i takod dalje. Pojedinci bi više puta u toku razgovora rekli: “lako je tebi, ti znaš da uživaš, baš ti zavidim….”
Mislim se ja, dok mi znoj kaplje sa čela u oči, da lako je meni. Stvarno mislim da mi je lako. Naučila sam da svaki neuspeli pokušaj navežbam dok mi ne postane lako.
Lako je meni da radim to što radim, jer mi ide lako. Ali da li je uvek bilo tako? Naravno da nije. Sve je veoma lako kada se navežba, nauči. Dok se neka veština ne savlada potrebno je vreme, nekada više pokušaja nekada manje. Sve zavisi šta učimo i koliko želimo novu veštinu da savladamo. Setite se sami, koliko ste truda uložili da bi neku, možda i ne tako važnu veštinu savladali.
Isti je slučaj kada je i posao u pitanju.
U suštini život nam je onakav kako se mi postavimo prema životu i poslu. Ako odlučimo i želimo da nam bude lepo i lako, biće lepo i lako.
Može i kao naša komšinca Dušanka, da izabere i neki drugi model, da je teško, naporno, da nema sreće, ceo svet joj je kriv….. gunđaju bez prestanka. Ali ni slučajno joj ne pada na pamet da učini bilo kakav napor da promeni postojeću situaciju. Ima ona preča posla. Odsedi na poslu propisano radno vreme, uradi ono što baš mora, a mora kada nema kome da prosledi predmet. Već je blizu penzije a u poslu je napredovala od pravnika pripravnika do pravnika saradnika. Iz firme je šalju na sud samo kad treba da ode da dostavi podnesak za odlaganje ročišta. Često komentariše, što bi se ja trudila kada mi je šef klinac, godište moga sina: “E, pa neću ja da se cimam ima puno mlađih od mene, neka oni rade”. Zaboravlja koliko ja pamtim, jer se sećam da kada je bila mlada, onda je govorila: “Zašto ja, ja nemam iskustva, neka to uradi neko stariji i iskusniji”. I tako, dan pod dan, godina po godina, dočeka ona uskoro i penziju, nezadovoljna i nesrećna jer ni malo nije napredovala u poslu.

Često se pitam, ali joj i kažem: “Kako možeš da očekuješ da napreduješ, kada si stvorila atmosferu od prvog dana na poslu da se ljudima više isplati da te zaobiđu nego da ti daju neki zadatak, teško te je slušati koliko kukumavčiš”.
Znam da se malo naljuti i uvredi, ali ne mogu da se pravim da ne vidim kako ceo život izbegava posao. Često mislim da je možda skroz promašila profesiju, ali to ona mora sama da spozna. Jer kada bi joj to rekla, ona bi ondmah tražila da joj se ideja i rešenje serviraju na tacni, kao parče torte koje može da se pojede u dva zalogaja. Sigurna sam da svako od vas ima tako neku osobu u okrženju, i znate o čemu pričam.
Složićete se, da je sve stvar izbora i odluke, znate vi to, da vam ja i ne govorim.
Želim nesto drugo da vam kažem, mnogo važnije i korisnije, pored tekućeg posla, pisanje tekstova za platformu, u toku leta napraviću raspored seminara i radionica koje ću održati od druge polovine septembra do početka decembra.
Na vreme ću vas o svemu obavestiti o rasporedu i temama.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com