Odmor ili putovanje

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Prošlo je tri nedelje od našeg poslednjeg druženja. Prvo da vas pitam:
  • Kako ste? Da li ste dobro?
Kada sam napisala tri nedelje, na trenutak učinilo mi se kao da je prošla čitava večnost od mog poslednjeg pisma vama. U sledećem momentu mi se javila skroz suprotna misao, „ma prošlo je kao tren“. Istina je svakako savim nešto treće.
Samo poimanje vremena je sasvim subjektivan osećaj. Kada je lepo, ma koliko da traje, čini nam se da je prekratko. Eeeeeeeee, kada naiđe oluja, onda i pola sata deluje kao cela večnost. Sve je stvar našeg unutrašnjeg osećaja.
Zato sam vas na samom početku pitala – Kako ste?
Znam da su nam svima glave prepune novih i iznova novih izmenjenih i usklađenih propisa. Fiskalizacja i e-fakture veliki broj ljudi doveo je do neizdržive teskobe, od brojnih pitanja kako sada još jedna izemena, čemu ova dopuna, dokle će se menjati propisi. Slažem se sa vama, testiranje novih sistema i programa treba da urade oni koji su ih pravili, a ne da poreski obveznici testiraju i isprobavaju nedovršena rešenja.
Ne, ne želim da vam pišem o tim tekućim izazovima. Kome su potrebne te informacije, ili neki drugi dokument ima ga na platformi.
Želim još da sačuvam dobru energiju i preplanulu morsku boju. Da vama kroz ovo pismo prenesem dašak pustinjskog vetra, koju kapljicu slane morske vode i sunčev sjaj. Došli smo sa puta veoma zadovoljni i orni da nastavimo tamo gde smo stavili zarez.
Uz dobru energiju danas sa vama želim da podelim još jedno suprotstavljeno iskustvo, odnosno različit pogled na život i posao.
Vidite, ja kada idem na odmor u stvari idem na put.
Realno, i dan danas, potrebno mi je dva tri dana da se naspavam i odmorim. Iskreno, ne volim da idem na put od 3 dana jer mi je komplikovan da se pakujem za tako malo dana. Kada se mora, nije teško, ali iskreno kažem šta mi ne prija. Inače, obožavam da putujem, upoznajem nove krajeve, običaje, ljude.
Nego, da se vratim na putovanje i odmor. Verujte mi na reč, nisam radoholičar, ali volim ljude, volim posao i volim da pomažem ljudima. Kao i sada, obavestim skoro sve klijente da idem na put i koliko ostajem. Ali, to ni slučajno ne znači da se neću javiti na telefon (čitajte Viber) ukoliko me neko pozove zbog posla. Rado se javljam na telefon i ako mogu da rešim neku zavrzlamu srećna sam. Znam da me niko ne zove zato što mu je dosadno, već mu je potrebna pomoć. Tako sam sada sa plažu u Hurgadi, pomogla jednoj Bojani da popuni DI2 obrazac. Kupila je Bojana mojih svih 6 online kurseva koji do detalja objašnjavaju svaki obrazac koji se dostavlja NBS, ali opet sačekao ju je kamen spoticanja. Sve je odslušala, sve joj je jasno, ali kako da objasni ljudima u Ogranku da jednostavno moraju da dostavljaju zaključni list matičnoj firmi svaka tri meseca. Fina žena, ne bi da se zamera sa kolegama. A oni našli pa zašli, opušteno ne šalju izveštaje. Ona se brine kako da reši situaciju, da ne bi firma i ona sa njom došla u problem. Slatko smo se ispričale, ja na plaži ona iz kancelarije. Objasnila sam joj da to što je ona kulturna osoba ne znači da može svako da je „voza“ i radi šta hoće. U jednom kolektivu svi su na istom zadatku, svi rade u istom timu i štite interese te firme.
Zvao je i gospodin Vladimir više puta, šta da se radi. Ratno je stanje u svetu. EU je uvela sankcije Rusiji. Znamo mi i te kako šta znače sankcije i prekid protoka robe i usluga. Vladimir i njegova firma su u stvari most koji spaja proizvođače određenih roba u EU koje su i te kako potrebne Ruskoj privredi. Našao se u problemu kako da realizuje posao. I tako sa plaže rešismo mi da uradi reeksport pomenute robe. Da robu uveze u Srbiju, privremeno je smesti u carinski magacin i u postupku reeskporta da je izveze u Rusiju. Na taj način:
  • Oslobađa se plaćanja PDV na uvoz;
  • Pomaže kompaniji iz EU da proda robu i
  • Pomaže kompaniji u Rusiji da dođe do neophodne robe.
Bilo je još poziva i priča, ali da vas ne zamaram sa detaljima, stvarno mi nije problem da se javim i pomognem. Da se razumemo, nisam ja Majka Tereza da samo delim svoje znanje i iskustvo onako iz dosade. Naplatim ja svoju uslugu. Platio je i gospodin Vladimir ovo rešenje kako da realizuje reeksport robe, to nije problem. Ali, često bivam zbunjena kada čujem, ali i lično sam doživela nekoliko puta, neprijatan komentar od strane privatnika-vlasnika biznisa:
  • Da je krajnje nekulturno poslati imejl radnog dana posle 17h, a taman posla u dane vikenda.
Takav stav ne razumem i svakako ne podržavam. Ne razumem.
Ostala sam nema, ali stvarno nema u jednoj situaciji, od pre par godina na jednom događaju. Bila je velika vrućina, jednoj osobi je pozlilo, i najprirodnije je bilo da su ljudi povikali (jer su znali) da li je prisutan neki doktor, zovite brzo doktora. Stajala sam pored „doktora“ koji se pravio zbunjen i okretao se oko sebe kao pogledom traži ima li doktora među prisutnima. Trepnuo nije niti se pokrenuo da pomogne osobi u nevolji. Ovo je jedino ovako nepijatno iskustvo.
Imala sam i drugačije iskustvo u Tunisu kada je naš sin imao jak alergijski napad. U grupi je bilo bračni par doktora, koji su u svojoj putnoj apoteci imali pored tableta (njih smo imali i mi) injekciju. Bez ikakve potrebe da ih molimo ili bilo šta, videli su ljudi da je pomoć potrebna i pomogli su. Doktor je doktor bilo gde da se nalazi, u ordinaciji, na veselju na odmoru.
Dragi prijatelji, da budem konkretna i iskrena do kraja. Jedna je stvar pomoći, dati odgovor onako iz glave. Ali drugo je što sada mladi ljudi koji rade u korporacijama. Veliki procenat njih ni ne zna gde su bili na odmoru, sa sobom nose i laptop pored službenog telefona. Veći deo dana provedu kraj ekrana radeći. To stvarno mislim da nije fer. Ode mlada porodica sa dvoje dece i jedan od roditelja bavi se decom dok drugi radi, a na odmoru je. Druga je priča da je kompanija platila odmor za porodicu, pa na neki način može da zahteva od svog zaposlenog da deo dana provede online. Ali ako ljudi odu o svom trošku na odmor, smatram da to ni malo nije korektan odnos.
Jedna od najvažnijih poruka koju želim da vam prenesem ovim pismom jeste, ako ste u prilici da pomognete pomozite, pomozite i vašim mladim kolegama da na odmor idu sa ličnim prtljagom bez službenog laptopa. Ovo vam govorim jer sam više u kontaktu sa mladim ljudima nego sa svojom generacijom, i znam da su mladi ljudi u veliko stresu i hronično umorni. Čak sam pre neki dan slušala jednu doktorku koja je pričala da je hronični umor kod mladih porastao u neverovatnom broju. Važni su nam mladi ljudi, oni su naša budućnost, pa ako na bilo koji način možemo da im pomognemo, trebalo bi.
Vi mladi koji ovo čitate, znajte da sam na vašoj strani, podržavam vas da se izborite za svojih 15 dana pravog odmora.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com