Čiji stres jedete?

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Nema smisla da vas podsećam u kakvom vremenu živimo. Vi to i te kako znate i osećate. Stres, veći ili manji je naša svakodnevnica koji nam izazivaju drugi mimo naše volje. Na žalost, nesvesno i sami prilično doprinosimo da se isti, ime da mu ne pomenem, povećava.
Ukoliko se neko od vas nada, da će se “nešto” nekim čudom desiti i da će osvanuti sunčani, prolećni dan kada se ništa neprijatno neće dogoditi. Moram da vas razočaram, i ako mi to nije namera, već suprotno, od čekanja i sedenja skrštenih ruku, nema nade, a ni boljih dana.
Već sada, danas, može da vam bude bolje, da bude lepše i drugačije. Jedino kada se svako od nas zauzme za sebe lično, možemo se nadati lepšim danima.
Nadam se da ste skuvali kafu ili čaj, i da u miru čitate ovo pismo.
Kako ste se osećali dok ste kuvali kafu?
Da li vam taj ritual prija, kada učinite nešto baš za sebe?
Prisetite se, da li vam uvek svaka kafa prija?
Ista kafa, ista omiljena šolja, ali opet nešto je drugačiji ukus, da li ste imali takvo iskustvo?
Vidite, ispričaću vam svoje iskustvo. Vrlo dobro znate da sve što pišem i pričam, to činim iz “debelo” proživljenog iskustva. Bilo bi lepo da neka nisam proživela, ali tako je kako je.
Davne 2000. godine nakon nepune tri godine bujice tužnih i teških trenutaka, došla sam i ja na red. Pokušaću da vam sa što kraće kažem šta je moja mala porodica proživela u te nepune tri godine. Imali smo pet sahrana, članova najuže porodice, roditelji i rođeni brat mog supruga. Dok mi je otac bio na dijalizi i borili se za njegov život, sin nam je bio mali, đak prvak. Bolnica, dete, posao, kuća, snalaženje za lekove kojih nije bilo, sve je bilo začinjeno čestim sirenama koje su najavljivale vazdušni napad. Iz razno raznih hitnih situacija bili smo prinuđeni da prelazimo preko mostova….dalje pretpostavite kako smo se osećali. Nemajući kome da ostavimo dete, on je svuda bio sa nama. Puno noći smo zajedno proveli ispred Urgentnog centa ili bolnice Sveti Sava.
Kada se bura smirila, kao što rekoh došla sam i ja na red. Leva šaka postala mi je neupotrebljiva zbog neodermatita, cela ruka i prsti bili su mi prekriveni sitim malim plikčićima koji su najčešće izazivali nepodnošljiv svrab od kojeg noćima nisam spavala. Ako bi na brzinu zavukla ruku u tašnu ili zakačila za neki grublji predmet, samo bi mi se spustio tanak mlaz krvi niz ruku.
Nisam sedela i čekala da prođe ova neprijatnost sama od sebe. Obišla sam puno lekara, svako je dao neku kremu ili slično, koja bi imala dejstvo dva do tri dana, i opet isto. U potrazi da rešim problem sa rukom, put me odeo i do doktorke koja se među prvima u Beogradu počela da bavi kvantnom dijagnostikom i terapijom. Sada to više nije ništa novo, ali pre 22 godine, i te kako je bilo revolucionarno, bar za mene.
Dijagnozu očitava kompjuter, bez subjektivnog uticaja doktora, i tada taj program je očitavao 350 djagnoza/frekvencija svih organa ali i emocija. Kada je program završio svoj deo posla, doktorka je počela da čita šifre, da mi tumači i objašnjava šta dalje. Kako da se izlečim od neodermatita, koji je bez sumnje izazvao konstantni stres. Onako uz put je konstatovala:
  • “Jao Biljana, što vi mrzite da kuvate, vasa hrana koju jedete je natopljena tugom, suzama i stresom”.
Zapanjeno sam je pogledala i rekla:
  • “Doktorka, ja obožavam da kuvam hranu za svoju porodicu”.
Bila je kategorična:
  • “Nije tačno, jasno je iskazana emocija tuge, stresa, suza i nezadovoljstva.”
  • “Ali ja ne kuvam, imamo domaćicu koja nam kuva hranu. Ona je trenutno u teškoj porodičnoj situaciji. Svaki dan plače i žali se na svoju sudinu”, objasnila sam doktorki, da mašina ne greši, samo se nismo razumele.
Da bi sprovela terapiju uspešno, pored toga što sam trebala da se odreknem brojnih namirnica koje su mi izazivale alergiju, trebala sam i sama da kuvam. Kako sam po prirodi odgovorna i disciplinovana, nije mi bilo teško da se vladam po uputstvu. Od tada do danas, nikada više nisam imala problem sa neodermatitom, ali ni meni, kao ni vama ne ide baš sve po planu i želji. Naravno da nisam ni ja imuna na stres, ali naučila sam kako da ga kontrolišem i što pre da se oslobodim neprijatnog osećaja.
Znate vi da ja nisam ekspert za te teme, ja sam za propise, poreze, spoljnu trgovinu, devizno poslovanje. Ovo je jedno od znanja koja život čine lepšim i lakšim. Svako do nas ima svoj put i način za lagodniji život. Svako mora da pronađe svoj put i “lek”.

Postoje i neke univerzalne tehnike primenljive za svakog od nas, i deluju kod svakog, svuda i uvek. Setite se da se naše telo sastoji od najmanje 70% vode. Da se sve namirnice sastoje od većeg ili manjeg procenta vode.
Činjenica – tačka.
Činjenica je da voda pamti.
Sigurno ste do sada nebrojano puta čuli za eksperimente kako se ponašaju molekuli vode kada im se upućuju prijatne reči ljubavi, zahvalnosti. Kako izgledaju molekuli vode kada su upućene druge neprijatne misli, reči ili muzika. Ko nije gledao, imate bezbroj video snimaka na internet po nazivom “VODA PAMTI”. Pogledajte, podsetite se.
Znam ja da vi drage moje koleginice imate previse posla i obaveza kao i ja, a malo pomoći. Znam da je nemoguće svaki dan provoditi sate uz šporet. Postoje i lakša jela koja se za kraće vreme spreme. Postoji i gotova hrana. Jasno.
Ostoji još nešto, što vas ne košta ni posebnog truda ni novca. Bez obzira da li je hrana spremljena u kući sa radošću ili je kupljena gotova moguće je uraditi sledeće:
  • Pre nego što počnete da jedete, pošaljite lepe reči i emocije hrani koja je pred vama i vašoj porodici. Zahvalite se. Blagoslovite je. Setite se, najveći procenat u toj hrani je voda, a voda pamti. Lepim, toplim mislima dekonatminirajte hranu od negativnosti i u nju ugradite ljubav.
Probajte, testirajte. Ja ništa ne pričam dok ne testiram i isprobam na sebi. Možda će vam se ovo učiniti naivno, ali setiće se neko kada pojede neku “tešku” hranu od koje ne može da se skoncentriše na posao ili da spava. Samo se setite one hrane koju ste u tri zalogaja na brzinu progutali, da bi nastavili da rasčivijavate lavirint zvani PDV. Da li vam je bilo lako. Sam Zakon i podzakonska akta koja se odnose na PDV dovoljno su složeni da vam se želudac sam od sebe zgrči, kada u njega dodate još i hranu koja je slično začinjena, eto problema na kvadrat.
Dragi prijatelji, obaveštavam vas da danas dok vi budete čitali ovo pismo, ja ću se pakovati i noćas odosmo mi u još toplije i sunčanije krajeve. Vreme nam je za odmor, da bi uspešno i sa lakoćom priveli kraju sezonu TRANSFERNE CENE 2022. godine. Naredne tri nedelje neću vam pisati, ali ću rado misliti na vas.


Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com