Burnout, sve češća dijagnoza

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.



Možda ste već čuli da će od 01. 01. 2022. godine burnout – sagorevanje na poslu postati zvanična lekarska dijagnoza.
Za stanje hroničog umora i stresa odavno se zna. Ali malo se pridavalo značaja tom stanju. Mladi, posebno ignorišu takvo stanje. Misle naspavaće se za vikend, i sve će proći. Od ponedeljka nastavljaju sve po starom.
Jedna od takvih bila sam i ja, ali veoma davno, tačnije 19. januara 1991. godine. Simptome hroničnog umora i iscprljenosti osećala sam mesecima. Išla sam dalje u nadi da će proći samo po sebi. Samo da uradim još ovo, pa ovo, moram i ovaj tekst da napišem, i onaj interviju da uradim, jedva sam zakazala sastanak, nema odlaganja i tako iz dana u dan. U tom periodu radila sam dva posla.
Pre podne bila sam dnevni novinar u Privrednom pregledu, što znači trčala od Skupštine do SIV-a, putovala po potrebi po Jugoslaviji i Srbiji... milina, volela sam beskrajno to što sam radila.
Pored posla novinara, imala sam agenciju za knjigovodstvo kao dopunsku delatnost. Tek od januara 1990. počele su registracije privatnih preduzeća, pre toga su postojale samo preduzetničke radnje. Znači radila sam u okviru agencije: knjigovodstvo za preduzetnike, preduzeća, radila osnivačka akta za preduzeća i registraciju istih u Privrednom sudu, projekte i elaborate. Već sam vam pisala kako sam u decembru svetlosnom brzinom uradila prvu privatizaciju društvenog preduzeća, strano ulaganje, procenu kapitala i vlasničku transformaciju.
Uz sve to bila sam više puta veoma poražena kao žena, gubila trudnoće jednu, drugu, treću. Silno sam želela da postanem majka.
Otac mi se godinu dana pre toga teško razboleo, operacja, hemioterapija.... čuli ste već kako to izgleda. Majka mi je već bila bolesna, težak dijabetičar i još svašta nešto.
Godinama, bar jedno četiri godine moj dan je bio raspoređen na minute, tačno sam morala da završim tekst za redakciju za toliko i toliko minuta, da uradim ovo i ono. Nenavknuta da peglam, (to je do moje udaje radila mama) uspela sam vežbom da belu mušku košulju besprekorno ispeglam za samo 7 minuta. Na pisaćoj mašini kucala sam brže od profesionalnog daktilografa.... sve je bilo brzo. Što znači sve vreme sam bila pod pritiskom krathih rokova i puno obaveza.
Sve sam ja stizala, jurila od tačke A do tačke B kao na „metli“. Ništa mi nije bilo teško. Sve je bilo važno, mnogo „važnije“ od mene same. Govorila sam sebi, još ovo, i ovo, pa ću se odmoriti. Odlagala sam odmor sve do te stvarno divne subote 19. januara 1991. godine.
„Od jednom“ više nisam mogla da stojim na nogama, vrtelo mi se u glavi, mislila sam da ću izleteti iz sopstvenog tela kada otvorim oči, morala sam da žmurim.
Suprug je u panici pozvao hitnu pomoć. Došli su stvarno brzo. Nakon pregleda u kući, nisu znali šta mi je, videli su da sam beskrajno loše. Odneli su me u Urgentni centar. Urađeni su svi pregledi i snimanja. Sve je u redu, ali ja nisam u redu. Ne mogu da stojim. Imala sam osećaj kao da sam stavila glavu u buban od veš mašine i pustila centrifugu na 1200 obrtaja u minutu. Doktor se stvarno zauzeo za mene, ali nije znao šta mi je. Jedino što je u tom trenutku mogao da kaže, i napiše kao dijagnosu jeste da mi je došlo do poremećaja centra za ravnotežu.
Da bi nastavili dalja ispitivanja, moralo je da prođe makar mesec dana od dana kada sam došla u stanje da ne mogu da stojim na nogama od nesvestice. Otvorili su mi bolovanje.
Kada sam došla kući, tri dana i tri noći ja sam samo spavala, i po malo pila čaj od nane. Nisam mogla nšta da jedem.
Četvrti dan probudila sam se kao “nova”.
Bolovanje mi je dobro došlo da se odmorim i uradim za klijente na miru završne račune.
Nakon mesec dana otišla sam u bolnicu na proveru centra za ravnotežu. Ko ne zna kako izgleda taj pregled, i bolje je da ne zna. Sednete na stolicu, zavežu vam ruke i noge, na oči vam stave crnu masku, za glavu vam zakače neke gajtane i onda se stolica vrti u krug, na levo, pa na desno. Pa onda se klacka, pa opet kao na ringišpilu okretanje. Nakon tog pregleda, nalaz je bio sasvim u redu, centar za ravnotežu je dobar. Preporučio specijalista dalje pretrage.
Da ne dužim, kada sam otišla na taj pregled, nisam ni znala, već sam bila u drugom stanju sa Mihailom. Kroz par dana, saznala sam za bebu i donela odluku.
Skinula sam sat sa ruke, rastala se sa redakcijom i opredlila se samo za privatni posao.
Nakon ovog iskustva, znate i sami da i dan danas radim punom parom, ali od tada pa mislim dok sam živa neću sebi dozvoliti, do sada nisam, da prelazim svoje granice izdržljivosti.
Retko koji dan mi prođe bez odmora, pauze. Radni dan sam podelila u dva dela, pre i posle podne sa pauzom za ručak i odmor. Često pravimo pauze u vidu produženog vikenda. O letnjoj kancelariji i da ne govorim.
Još jedan od dokaza da sam dobro naučila lekciju je i odlazak ovog proleća u Hurgadu na more u sred izrade studija od transfernim cenama. Znam kada sam rekla da idemo na odmor u maju, jedna prijateljica me pitala da li sam svesna koliko će mo izgubiti posla i novca zbog tog puta. Znam, ali nema više tog novca i posla kojim ću ugroziti svoje zdravlje.
Ovo sam vam dragi prijatelji ispričala, iz razloga što je mnogo bolje učiti iz tuđih grešaka. Ako sam ja prošla kao „bos po trnju“, sa sve srećnim krajem, ne morate i vi. Naučite da stanete. Da kažete ovo nije za mene. Da se malo distancirate od svega što je ružno, stresno i napeto. U vreme kada se meni desilo sagorevanje, ni doktori nisu znali o čemu se radi.
Danas su druga vremena. Sa jedne strane bolja, sa druge gora, znate i sami. Pritisak je sa svih strana.
Kao neko ko je odavno prošao ovo iskustvo, i zbog najavljenih izmena u zdravstvenim dijagnozama, bila sam gost na televiziji K1 u emisiji MI DANAS gde sam imala prilike da pričam o ovom iskustvu, o skraćenju radnog vremena i još po nešto. Bila sam gost sa Urošem Petrovićem, domaćin nam je bila novinarka Ivon Jafali. Ukoliko želite da pogledate emisiju to možete klikom OVDE. Dragi prijatelji, ovo što sam sada ispričala vama, naravno da nisam pričala u emisiji na televiziji, ispričala sam vama sve kroz šta sam prošla, zato što vas doživljavam kao veoma bliske prijatelje, i mogu da vam kažem sve kroz šta sam prošla, da bi vi shvatili i zastali. Nije posao taj koji nas satire, ali stres i rokovi obzbiljno utiču na naše zdravlje.

Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞.

P.S. Dragi prijatelji, zahvaljujem se svima vama koji ste zahvaljujući ovim pismima doneli odluku da se registrujete i postanete član platforme. Obaveštavam sve vas koji nameravate da postanete član, da su nove registracije dostupne tek od Nove Godine. Listu prijava novih pretplatnika pravim, znači možete da se prijavite, ali smatram da trebate unapred da znate da će te predračune za uplatu članarine dobiti tek od 05. 01. 2022. godine.
U narednom peridu pripremam značajne izmene za PREMIJUM PRETPLATNIKE, o tome će te biti u narednom periodu detaljno obavešteni iz razloga da se upoznate sa novom ponudom. Drugo, da predočite svojim direktorima o značaju i korisnosti za poslovanje firme korišćenjem ovog paketa, kao i da planiraju budžet.





S poštovanjem,
Biljana Trifunović
www.biljanatrifunovicifa.com