Odustajanje – nikako, dug put je pred nama

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Skoro je već prošao prvi mesec ove 2022. a nekako se čini kao da smo još uvek zaglavljeni u 2020. Možda je moj utisak pogrešan, nije ni neophodno da ja budem u pravu. Kada se čujem sa prijateljima, poslovnim partnerima i u prvoj rečenici kada me pitaju kako sam, i najnormalnije, onako baš iskreno iz dubne duše kažem:
  • „Hvala na pitanju, odlično sam“.
Često imam utisak kao da sam sagovornika razočarala, izdala, kako mogu da budem „odlično“ a šta se sve dešava oko nas?
Znam vrlo dobro šta se dešava oko nas, ali šta ja tu mogu da uradim, da budem još jedna u nizu melanholična osoba koja će izgovarati sledeće rečenice, kojima ću opravdavati svoju neaktivnost, osoba koja se pridružuje armiji ljudi koji se predaju i odustaju od sebe i svojih ciljeva.
Nisam ja iz te priče, iskreno verujem da i vi koji čitate ova pisma, da ste sa sličnim životnim stavovima.
Znam da svi imamo mnogo posla, više posla nego što je realno da se odradi u jednom radnom danu. Propis propis stiže. Obaveze se nagomilavaju, a da ih niko od nas nije i tražio. Dobro, šta je tu je. A na nama je da nađemo svoju meru i tempo.
Što pre shvatimo, da smo odavno zakoračili u NOVO DOBA, samo da nam to niko nije ni u jednom Službenom glasniku nije zvanično objavio. Nekako su to propustili zvanično da obaveste narod. Ali definitivno ušli smo u NOVO DOBA i nema šanse da se ikada vrate vremena kao pre 3-4 godine. Gotovo je, nema tu više šta da se čeka. Možemo sa strpljenjem da sačekamo da prođe korona, ali što će doći posle nje videćemo.
Nema smisla provoditi život u čekanju da dođe neko bolje vreme, ono je SADA i OVDE. Reprize nema, niko nas neće zvati ni na bis da se kratko bar pojavimo na sceni života. SADA je jedino vreme koje imamo i koje trebamo na najbolji mogući način da proživimo.
Znate da možete da izmenite i uradite novu PPDV prijavu, da izmenite finansijske izveštaje, poreski bilans........ znate to.
Kada to znate, opustite se i sa manje stresa a sa mnogo većom pažnjom pristupite poslu. Greške se dešavaju kada radimo pod stresom i strahom da nemamo „dovoljno vremena“, kada su nam vrat i ramena napeta i ukočena, tada nam misli lete na sto strana i gubi se pažnja sa dokumenta koji radimo. Ne mučite sebe, odvažite se i obezbedite sebi dovoljno vremena i mira kada radite. Postavite granice kako sebi tako i okruženju.
Ljudi, svi vi koji ovo čitate uključujući i mene, znajte da je pred nama još dugačak put rada, donošenja odluka, promena raznih nekorisnih uverenja.
Dok ovo pišem vidim neke osobe koje dobro poznajem, i sa :
  • Dok ovo pišem vidim neke osobe koje dobro poznajem, i sa :
    • Milica dok čita ovo kaže: „ccccccccc“,
    • Zorica: „ma još dve godine da izdržim pa odoh ja u penziju“,
    • mlada Anja se češe po glavi, i tužno u sebi kaže: „šta ja da kažem, imam tek 3 godine radnog staža, a već mi je svega dosta, i ja bi u penziju“,
    • Vladimir se ne oglašava, čita i mašta o nekom novom odmoru, mada je spojio praznke i 10 dana je bio sa porodicom negde na planini...,
    • Ana je super, radi i raduje se novom unapređenju, uskoro će postati menadžer u sektoru deviznog poslovanja,
    • Sonja, znam da je puna elana, njene kampanje koje radi na Google za klijente, imaju odlične rezultate i raduje se svakoj novoj objavi i klijentu, ona će tek za dva tri dana da pročita ovo pismo, kada bude pravila pauzu između dva posla.
Dragi prijatelji, verujte mi na reč, ispred svih nas je još dugačak put, na kojem će mo raditi, stvarati, uživati, putovati, po nekada se malo i nervirati.... sve je to život.
Zašto vam svesno naglašavam da je dug put pred nama?
U moru uglavnom neprijatnih informacija, verujem da je većini promakla sledeća vest, u Kruševcu je proglašen menadžer godine gospodin Kosta Antić.
Stanite, nije to neki gospodin Kosta Antić, to je gospodin koji i dalje aktivno radi. Svoju preduzetničku radnju osnovao je 1959. godine, znači pre 63 godine. On ima lepih 94 godine života. Vlasnik je poslovnog objekta površine 12.000m2, u toku je u igradnji još jedan objekat od 5.000m2, izvozi metalnu galanteriju za građevinsku industriju u 15 zemalja sveta. E to je karijera, to je preduzetnik, to je čovek koji voli svoj posao, živi svoju svrhu u svom Stalaću i ne razmišlja kada će u penziju. Kada će se „ovo završiti“. Živi život, radi i raduje se svakom danu.
Nadam se da vam je sada sasvim jasno zašto sam u naslovu rekla da je dug put pred nama. Svi mi smo u odnosu na gospodina Antića „žutokljunci“.
I kada poželite da odustanete, ja ću vas podsetiti da odustajanja nema. Gospodina Antića lično ne poznajem, vest sam pročitala u novinama, ali zato znam dve gospođe jednu mlađu od 83. godine života druga ima tek 87 i obe aktivno rade, revizorke, konsultantkinje kojima posao nije jedina radost. Gospodin Boža je omladinac, njemu je tek 82 i on radi, gradi ogromne objekte kako u Beogradu tako je do skoro radio i u Moskvi. Pomenuti moji uzori, su ostvarene ličnosti, imaju porodice, unučiće....imaju sve, pre svega radost življenja. E to želim da vam prenesem, da kada vam dođe „žuta minuta“, kada vam nekada bude dosta svega, setite se ovih ljudi. Odmorite, predahnite, restartuje svoje misli i osećanja i nastavite da čitate stručne tekstove na platformi, jer oni vam olakšavaju posao a samim tim i život. Ko se do sada od vas nije prijavio na stučnu platformu, nije kasno da to uradite baš sada OVDE.



U ponedeljak 31. 01. 2022. dobićete mejl sa spiskom tekstova koji su objavljeni na platformi, da se detaljnije upozanate sa temama koje obrađujemo.

Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com