#06 Svako ima pravo da se predomisli (i u biznisu i u životu) ili šta da radite kad shvatite da ste „pogrešili“

Dragi prijatelji,

Dobar vam dan!

Današnja tema je prilično dramatična.
Jer, ne prođe jedna moja radna nedelja, a da neko od mojih članova platforme /bez obzira iz koje su kategorije/ ili klijenata ne upadne u dramu koja se zove: „Ja sad više neznam gde grešim, ovako više ne mogu, ALI…“
Ja sad više ne bih da radim ovaj posao, i ako sam uložila puno godina učenja i rada.
Ja sad više ne bih da budem preduzetnica, najradije bi se zaposlila.
Ja sad više ne bih .........
ALI, ljudi će misliti da je to neuspeh, greška, ispašće da se stalno predomišljam…
(moja baka je umela da kaže: „Neće ispasti ništa, ispadaju samo kolači“).
No, kombinacija je milion, a u srži svake krije se jedna pošast koja se širi u poslednjih par godina, i deluje da je veća verovatnoća da ćemo svi od nje stradati, nego od bilo koje stvarne pandemije ili virusa. A ta, navodno pošast, zove se: „Napraviti grešku je nešto strašno“.
Da se razumemo, nije strašno napraviti grešku, znate i sami da se svaka greška može ispraviti, i ukoliko to uradimo sami pre inspekcije nema ni kažnjavanja.
Danas bi se pozabavila nekim drugim „greškama“ koje muče najčešće direktore i vlasnike biznisa.
Pa hajde da vam kažem šta ja znam i mislim o greškama. Naravno, držaću se konteksta biznisa, ali već ćete shvatiti – sve je to primenjivo na razne životne situacije.

PRVO I OSNOVNO: POSTOJE LI GREŠKE UOPŠTE?
Dabome da postoje. Lično, smatram da postoji toliko grešaka koje sam za života napravila, i zaista mislim da sam bez njih glat mogla. Nekad smo brzopleti, nekad smo nestrpljivi. Nekad srljamo, nekad ne vidimo dobro, nekad je potrebno da se približimo, nekad da se odaljimo.
Ali, nije poenta da u biznisu ne napravite greške. Svakako hoćete. Niste roboti, mada se ne bih mogla zakleti da su i svi roboti bezgrešni.
Poenta je da te greške prihvatite. Nije nužno ni da svaku svoju grešku slavite i zalivate šampanjcem. Ali je neophodno da je sebi priznate. Da li ćete biti ljuti na sebe? Hoćete. Da li ćete želeti da plačete? Hoćete. Da li ćete preživeti? Hoćete.
Greške postoje i sastavni su deo svakog puta, svakog napretka i svakog biznisa. Koliko sam ja puta pogrešila u svom biznisu? Pedeset puta, sto, hiljadu? Ne znam, nisam brojala. Da li me je to koštalo živaca, suza, novca? Jeste. Da li sam preživela. Očigledno – jesam.
A ŠTA SU GREŠKE?
Matematički precizno: greške su jednako pokušaji. I ne postoji garancija da ćete nešto da pokušate, a da ćete stoprocentno u tome da uspete. Čak i ako pravite prostu tortu za koju je potrebno da umutite tri sastojka: brašno, mleko i čokoladu, postoji verovatnoća da mleko bude pokvareno.
A jedna od najkorisnijih stvari koju sam naučila o biznisu jeste da ako tražite garanciju, vi zapravo ne gradite biznis, već neku naoko sigurnu luku. Preduzetništvo je zona u kojoj nekomforno postaje komforno i uobičajeno, i nema tu sigurice. Greške su samo deo te slagalice.
Ali.
RAZLIKA IZMEĐU USPEŠNIH I MANJE USPEŠNIH LJUDI JESTE U BROJU GREŠAKA KOJE PRAVE
I iako ne znam tačnu statistiku, mogu da se zakunem da uspešni ljudi ne da prednjače u broju grešaka, već su olimpijski šampioni u toj disciplini.
Jer, nije pogrešio jedino onaj ko nije pokušao.
Mene ljudi stalno pitaju kako sam uspela ovo ili ono. I dok to pitaju mene, Žiku, Peru, Lazu ili neku petu osobu koju vide kao rol-model uspešnosti, stoje u mestu i ne sprovode nikakvu akciju. I dok oni istražuju kako da ne pogreše, ja sam već 10 puta pogrešila. I jedanaesti put – uspela.
I sve to ne znači da se ja ne plašim grešaka. Strah ne nestaje, samo se menja u skladu sa razvojem mog biznisa. I dalje nekad mislim da će me neki rizik, inovacija, ideja, odluka koštati svega. Da ću se jednog jutra probuditi i da će sve nestati. Ponekad od tog straha izgubim dah. Ali me ništa od toga ne sprečava da pokušavam nove stvari, grešim i ponekad uspem.
Jer, šta je zapravo uspeh? To je niz grešaka, koje nas u krajnjem cilju vode do onog jednog pokušaja u kom ne pogrešimo.
Hoćete primere? Mogu da vam navedem 100 grešaka koje su obeležile moj biznis, ali evo samo par:
  • Godinama sam išla u širinu, trošeći energiju na stvari koje umem da radim, umesto na one koje radim najbolje.
  • Spoljnatrgovina i devizno poslovanje je bio jednodnevni kurs. Mila majko! Ljudi su posle 8 sati edukacije izlazili plavi oko vrata, a ja sam ih držala kao taoce, i samo ih preplavljivala informacijama.
  • Bežala sam od online formata radionica, a mogla sam mnogo ranije da kreiram taj format, koji se pokazao mnogo korisnijim i za privrednike i za mene.
  • Kada sam pokrenula platformu 2011. mislila sam da moram svima da pomognem da razumeju propise i da se svima dopadne moja ideja. U jednom trenutku me je dovelo do toga da želim sve da obrišem i odustanem, a bilo je potrebno samo da postavim svoje granice i držim se svog stila komunikacije. Jer, šta god radili, nikad se nećemo dopadati svima. Dobra vest je da to nije ni potrebno da bismo imali uspešan biznis.
  • Jednom sam kreirala kurs na koji se prijavilo 0 polaznika. Slovima: NULA. Zašto? Zato što sam ja imala sjajnu ideju, ali nisam imala tržište.
Sva sreća…
IMATE PRAVO DA SE PREDOMISLITE
Jer, nije sramota grešiti. Nije sramota ni reći da smo pogrešili.
Imamo pravo na naše greške, na sve lekcije koje iz njih naučimo. Imamo pravo i da ništa iz njih ne naučimo. Imamo pravo i da ih ponovimo onoliko puta koliko nam je potrebno da naučimo.
Imamo pravo da se predomislimo. Imamo pravo da u nečemu do određene tačke uživamo da radimo, a onda da više u tome ne uživamo. Imamo pravo da promenimo smer, karijeru, način komunikacije.
Jer, znate, to se zove odgovornost u biznisu. Vi ste odgovorni za to vaše čedo, za njegovo rađanje, rast, prohodavanje. Šta radite kada vaše ili dete koje volite uči da hoda, pa negde u tim pokušajima padne? Vičete? Odete? Pa ne, nasmejete se i dignete dete na noge. Ohrabrite ga na novi pokušaj. I to je ono što je potrebno da primenite i u biznisu.
Takođe, nekad shvatite da nešto prosto ne ide. Je l’ to strašno? Nije. Razmislite kako bi moglo da ide, šta je potrebno da uradite, inovirate, oduzmete, dodate.

Nikako ne ide? Pa manite se toga, toliko je mogućnosti i varijacija na temu. Ne možete da rastete i razvijate se ako gurate priču za koju vam je jasno da ne ide. Niko nikada nije dobio drugačije rezultate tako što je radio stvari na isti način. Proglasite prošli način pokušajem, proglasite ga neuspehom, greškom. Dajte mu neko ime, ali samo nemojte zbog toga da stanete.
Najveća lekciju koju sam naučila grešeći jeste da uvek budem beskompromisno svoja. I tu priču da nemate pravo da kažete da ste pogrešili, jer ćete biti manje uspešni, okačite mačku o rep. Nećete. Bićete jači, pametniji i za jednu grešku bliže uspehu.
Kreirajući svoj plan email marketinga i ja sam pogrešila. Naime, shvatila sam da uz ovu kampanju koja traje, nema nikakvog smisla da vas dodatno zatrpavam pričama SA FINANSIJAMA NA TI. Ali, kako znam da imam pravo da se predomislim, novu sezonu pisama ostavljam za kasnije, a mi se opet družimo sutra.
I iako ne verujem u garancije, jedno mogu da garantujem: da ne postoji slična ponuda na tržištu offline ili online kao što je ova. Aktuelni predavači, autori stručnih tekstova uz dužno poštovanje, nisu bili sa druge strane šaltera Carine kao ja, nisu bili u situaciji da u jednoj godini za samo jednu firmu /a nije bila jedina/ imaju preko 240 šlepera robe u uvozu repromaterijala i 383 u izvozu, pri tome da se radi o reeksportnoj doradi. To znači, trebalo je ispratiti sve od početka do kraja, od ugovora do naplate, preko razduženja materijala itd.. itd. Ko će vas bolje razumeti nego ja, kako uraditi sporazum o prebijanju u devizama, jer uradila sam ih ne znam ni sama koliko. Ne kažem da je sve lako, ali da je lako, ne bi se mi ni družili. U prevodu: možete samo da dobijete.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞.
S poštovanjem, do sutra,
Biljana Trifunović
www.biljanatrifunovicifa.com