Koja je cena spokoja?

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.


Živimo u materijalnom svetu. To je jasno. I sami smo sačinjeni od materije.
Naša poslovna i privatna aktivnost usmerena je ka stvaranju novih materijalnih dobara. Ona su neophodna. Potrebna nam je firma koja stvara profit. I to profit koji raste. Ako ste zaposleni, opet vam je potrebno radno mesto koje će vam obazbediti materijalnu sigurnost.
Biznis planovi prave se radi ostvarenja postavljenih ciljeva veće prodaje, boljeg pozicioniranja na tržištu, što na kraju se opet svodi na ostvarenje boljeg materijalnog – finansijskog rezultata.
To je priodno. Svi težimo rastu, razvoju i napretku.
Zašto nam treba taj progres.
  • Da bi imali uspešniju kompaniju?
  • Da bi imali veći profit?
  • Da bi imali lepši i udobniji dom?
  • Da bi imali ........ spisak bi mogao da bude predugačak i sami znate, zar ne.
U stvari sve naše aktivnosti i stvaranja usmerene su da bi se osećali dobro. Da bi bili zadovoljni. Radimo da bi imali materijalnu sigurnost koja nam donosi mir.
Svesni smo da sve što radimo, radimo za dobrobit sebe, svoje porodice, firme, zajednice.
Međutim, često se dešava da radeći za dobar osećaj, u stvari zaboravimo zašto to radimo.
Radimo, jurimo, malo spavamo na brzinu jedemo, kako idemo na domor. Idemo na odmor sa poslom u glavi i telefonom u ruci.
Kada već vidimo da smo blizu ostvarenja postavljenog cilja, u glavi ili na papiru već kreiramo novi. Retko kada dajemo sebi priliku da malo uživamo i čestitamo sebi na ostvarenom rezultatu, jer smo već preduzeli prve korake ka ostvarenju novog.
Sve u svemu, najveći broj nas tokom života zaboravi šta stvarno želi. Zaboravljamo da smo škole završavali da bi imali bolji lagodniji život.
Birali smo firmu kada smo se zapošljavali ili otvarali svoju, da bi se bolje osećali.
Dragi prijatelji, kako se danas osećate?
Koliko često sebe zapitate, kako sam. Da li imam onaj dobar osećaj zbog čega sve ovo radim. Dobar je znak kada se neko po nekada zapita:
- Šta me to tišti?
Veli broj ljudi ovo pitanje postavi sebi, obično kada je već kasno, kada je stigla neka bolest i kada je umor postao toliko izražen da vas sve boli, i kada je radost i oduševljenje postali osećaji kojih ne mogu ni da se prisete. Zaboravili su kako se taj osećaj manifestuje u telu i duši.
Znate dragi prijatelji da ja nisam teoretičar, ni slučajno. Ja sam praktičar. Uvek vam pišem iz ličnog iskustva ili iz iskustva meni bliskih ljudi.
Sama sam prošla kroz dugačak period počni-završi, počni-završi. Prošlo bi proleće, da nisam ni primetila. Kada se vratimo sa letovanja telefonski račun za roming bio je znatno veći nego da smo poveli sa sobom jednu ili dve osobe sa nama na letovanje od 15 dana. Trajalo je to sve do 2012. godine kada sam se samo jedno jutro u nevreme probudila i zapitala sebe:
  • A gde sam tu ja?
  • Dokle će ramena i vrat da mi budu tvrđi od kamena od napetosti i stresa?
Bez plana i strategije, tog dana odlučila sam da puno toga promenim. Shvatila sam da imam samo ovaj, jedan jedini život. Jedno jedino telo. Reprize nema. I ako je možda i ima, to neću biti ova sada ja Bljana. Započela sam akciju promene istog dana.
Shvatila sam da smo svi od prvog dana rođenja učili i odlično naučili lekciju a to je da trpimo bol, da potiskujemo duboko u sebe neprijatna osećanja. Neprijatna osećanja samo se slažu, gomilaju jedno na drugo u telu. Prvo se javi neki nemir, pa bol u nekom delu tela, i na kraju bolest. Nisu nas učili ni roditelji, ni nastavnici da se zamislimo i zapitamo:
- Kako se ja osećam, šta me muči, zašto imam grč u stomaku itd?
Nisu nas učili da znamo, kada nas nešto boli, da je to odgovor ili poruka tela, koje nam jasno govori: stani, odmori, uspori. Na takve signale odgovaramo nekim lekom i idemo dalje.
Vidite, kada sam odlučila da uvedem radikalane promene u svom životu i poslu, znala sam da trebam da platim određenu cenu. Nisam znala koliko je velika. Da li ću moći, nisam se ni pitala. Trebala sam iz jednog razrađenog i stabilnog posla da pređem u skroz novu oblast poslovanja. Znala sam da trebam da učim nove tehnologije. Znala sam da u narednom periodu neću imati stabilne prihode. Nisam znala hoću li uspeti u toj novoj odluci. Garanciju nam niko ne može dati kada okrećemo novu stranicu u životu. Međutim, želja za promenom, za spokojnijim načinom života bila je toliko jaka, da nisam ni pitala za cenu. Krenula sam u nepoznato. Naravno da nije bilo lako. Ali šta je lako?
Sada, kada se osvrnem u nazad, mogu samo jedno da kažem, hvala svima vama sa kojima se družim i sarađujem svih ovih godina. Hvala vam što ste me podržali na ovom neizvesnom putu.
Možda sada radim isto ili čak i više nego ranije, ali stižem da učim i usvajam nova znanja. Ranije sam se samo u struci usavršavala. Naravno i sada svakoga dana obogaćujem svoje stručno znanje. Ponosna sam što sada mogu da stičem druga znanja i veštine koje nisu direktno vezana za struku. Posebno sam srećna što možemo posao i kancelariju leti da preselimo u vikendicu u hladovinu duboke borove šume. Platila sam cenu, da mogu da imam posao i život u skladu sa sobom.
Dragi prijatelji, najvrednije što mogu da poželim sebi i svim ljudima jeste: zdravlje, ljubav i posao koji će te raditi sa entuzijazmom.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞.

Traži se pomoć prijatelja :)

Ništa komplikovano: imam samo jedno pitanje za vas, a odgovor mi možete dati za manje od 60 sekundi, putem Google upitnika do kojeg stižete klikom na donje dugme. Hvala vam!

Hvala vam na pomoći.
S poštovanjem,
Biljana Trifunović
www.biljanatrifunovicifa.com