Zajednica je uslov opstanka

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.


U trci za dnevnim obavezama, dešava se da zaboravimo koliko je važno biti deo dobre zajednice ljudi. Važno je negovati tu zajednicu i dati svoj lični doprinos. Neosnovano je samo očečkivati da nam zajednica daje, i da budemo aktivni samo kada nama treba.
Zajednica je porodica.
Zajednica je kolektiv u kojem radimo i stičemo sredstva za život.
Zajednicu čini naša familija, prijatelji, kumovi.
Zajednica su brojna poslovna ili druga udruženja.
Mogu da nabrajam još million raznih zajednica gde svako od nas može da bude prisutan i aktivan.
Mi smo zajednica. Da, baš vi koji čitate ovo pismo i ja smo zajednica, jedni drugima pomoć, podrška i zadovoljstvo. U poslednje vreme vodim računa, mada mi se desi propust da upotrebim reči poput: inspiracija, edukacija, tolerancija itd, rešila sam da iz svog svakodnevog govora i pisanja sve reči koje se završavaju na CIA zamenim sa nekim drugim izrazom. Da jednostavno u ušima ne zveči.
Ideju da pišem o zajednici podstakla me je jedna naučna rasprava koju sam slušala. Naučnici su raspravljali koji je osnovni koren nastanka ljudske civilizacije. Jedni su zastupali tezu da je prvi crtež u pećini dokaz nastanka korena civilizacije, drugi su govorili o oruđu i oružju, da je to ključni momenat. Međutim, jedna doktorka, izvinjavam se nisam zapamtila ime, a to u ovom momentu nije ni važno, ona zastupa tezu da je koren civilizacije zajednica. Svoju tvrdnju potkrepila je rečima:
“Kada je prvom čoveku zarasla polomljena butna kost, to je trenutak nastanka i začetka ljudske zajednice i civilizacije. Ni jedno živo biće koje ima koštani skelet, kada ima nesreću da polomi butnu kost, bez brige i pomoći zajednice nemoguće je da preživi”.

Usledilo je posle detaljno objašnjenje o kretanju, potrebi za negom i pomoći drugih ljudi oko ishrane, vode itd…
Dragi prijatelji, niti sam ja naučnik a niste ni vi. Mi smo privrednici. Vodimo se logikom. Meni uopšte nije bitno ko je od naučnika iz pomenute emisije u pravu, i šta je stvarno bio prelomni trenutak za nastanak civilizacije, meni je nekako najlogičnije da je zajedništvo i svest o tome da želimo da pomognemo jedni drugima, istina koju sam prihvatila kao prelomnom tačkom za nastanak civilizacije.
Po mom mišljenju, nije Covid 19 stavio ljudsku vrstu na test koliko smo spremni jedni drugima da pomognemo. Odavno smo kao ljudska vrsta već pali na tom važnom ispitu. Data nam je prilika da se popravimo i iskorenimo iz svoje svesti samoživost i sebičnost.
Znam ja dragi prijatelji da se ovo apsolutno ne odnosi na vas. Mogu ruku u vatru da stavim za svakog od vas koji čitate ova pisma da imate u sebi ogromnu ljubav i poštovanje prema ljudima. Ovim pismom, želim da vas podržim, da ostanete dosledni sebi, da i dalje budete velikodušni i pomažete ljudima i dalje.
Znam da ste uvek spremni da pružite ljubav, pomoć i brigu prema članovima svoje porodice.
Nikad vam nije problem da prekinete posao koji upravo radite, da biste kolegi objasnili neku složenu situaciju kako bi lakše i brže rešili neku situaciju.
Više sam nego sigurna, da kada u kolektivu imate novu koleginicu/kolegu da tu osobu primate otvorenog srca i uma, učinite sve da se ta osoba oseća dobrodošla. Učinite sve da se ta osoba što pre i što bolje snađe u novoj sredini.
Mogla bih na sto strana da vas opisujem u najboljem mogućem svetlu. Ne idealizujem nikoga, čak ni sebe. Svako od nas ima nedostatke. Jedan od važnih nedostataka, je da se u toj svojoj dobroti i ljudskosti izgubi osećaj za granicu do koje tačke neko može da prima i traži vašu pomoć. Imate vi ljudi obavezu pre svega prema sebi, svom životu i poslu.
Važno je da se ne stidite da postavite granicu prema osobama, pa ma ko to bio, makar i rođeno dete, da kažete dosta.
Pojedinoj grupi ljudi je prešlo u naviku, prosto im se podrazumeva da im je pomoć i zaštita stalno potrebna. Oni imaju stalno neku “situaciju” koja zahteva razumevanje i pomoć. Mada, ruku na srce, 99% tih “situacija” mogu apsolutno sami da reše, bez vaše pomoći, ali lakše im je i jednostavnije da to uradite vi umesto njih i vi za njih. To nije fer. Često umem i da budem gruba, da takve ljude nazovem “krpeljima”. Prilepe se i koliko god da pokušavate da odstranite tog neželjenog gosta sa sebe, nije moguće. Zarije svoje noge duboko u vašu kožu. Da biste ga odstranili, potrebna je ozbiljna veština, ne retko i stručna pomoć.
Ovaj soj ljudi ne zna kada je dosta. Traže vašu pažnju i pomoć sve više i više.
Dragi moji, da ne biste u svojoj dobroti preterali, savetujem vam da s vremena na vreme naravite inventar, rečeno žargonom privrednika: kao što analizirate poslovanje, to isto učinite i sa ljudima. Nemoguće je na apotekarskoj vagi, odmeriti koliko dajete i koliko vam se vraća. Ima perioda kada jednoj osobi vi dajete više pažnje i pomoći ako to situacija zahteva. Ali kada “situacija” prođe, obratite pažnju, da li je taj odnos davanja i traženja postao praksa, ili se vraćate u ravnopravan odnos. Odavno (čitajte zbog učenja i krštenice), naučila sam da s vremena na vreme činim reviziju i podvlačim crtu. Nije prijatno i lako preseći i podvući crtu. Ali vrlo je korisno.
Poslovni, porodični, prijateljski odnos zasniva se na uzajamnosti i ravnopravnosti. Ako nema ravnoteže, nema ni zdrave zajednice.
Da bi nam zajednica bila bolja i kvalietenija, gde procenite da ima smisla pomoći osobi koja samo traži da počne i da daje, potrudite se, učinite još jedan napor, ako vredi. A ako mislite da nema smisla ne gubite energiju i vreme.
Ne kažem da je to recept za druženje, ali ja se držim tog pravila već dugo.
Kada sam celo ovo pismo posvetila zajednici, pozivam sve vas koji do sada niste postali član zajednice www.biljanatrifunovicifa.com da je pravo vreme da to sada učinite. Posebno želim da vas obavestim da će pretplatnici PRO i PREMIJUM paketa u okviru članarine imati vebinar 30. 03. 2021. na temu “Međunarodna asignacija”. O ovome ću vas u sledećm pismu detaljnije obavestiti.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞.



S poštovanjem,

Biljana Trifunović


www.biljanatrifunovicifa.com