Koliko ste vi sa finansijama na ti

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Dragi prijatelji, prošlog utorka niste dobili moje pismo, zahvaljujući tehničkim problemima. Ne bi da elaboriram ovu temu, jer sam se zbog toga dovoljno nasekirala,da ne obnavljam emocije, nastavljamo tamo gde smo stali.

Puno je razloga zašto se vraćam na temu, za koju mislim da sam već obradila.
Sada krećem jedan serijal pisama gde ću malo dublje, opširnije da obradim ovu temu.
Navešću vam bar dva razloga zašto se vraćam na temu finansija, prvo lične, pa onda poslovne. Osoba koja ne može da vlada ličnim finansijama, teško je očekivati da će odgovorno i uspešno vodti i poslovne finansije.
  • Prvi razlog zašto se vraćam ima naučnu podlogu, a to je dok se neka tema ne pročita bar 6-8 puta, teško se usvaja kao lična praksa, i
  • Drugi razlog je, sve je više vas koji ste novi na mejling listi, propustili ste ove priče od pre dve godine.
Ne brinite se dragi moji prijatelji, vi koji ste sličnu temu čitali pre dve godine, neću ja prepisati tekstove od ranije. Nema šanse, jer ja sam jedna od onih osoba koja stalno uči, usavršava se i nadograđuje. I ako će naredne teme biti relativno slične, biće u odnosu na prethodni perod sasvim drugačije. Posebno, što se sa većinom vas družim intenzivno već treću godinu kroz ova pisma. To mi daje slobodu i mogućnost da budem detaljnija, opuštenija i konkretnija. U međuvremenu postali smo baš prijatelji. I ako se možda nikada nismo lično upoznali, imam utisak kao da se znamo celog života.
Vidite, svakog od vas, doživljavam kao veoma blisku osobu, jer da ne delimo iste ljudske vrednosti mi ne bi ni bili u ovoj zajednici. Znači, taj deo smo apsolvirali.
Mogu da pređem na finansije, tačnije na temu novca.
Vidite nisam vam napisala koji je bio treći okidač, da se vratim na ovu temu – temu novca i finansija.
Prošle nedelje napisala sam jedan stručni tekst koji je objavljen na jednom biznis portalu, na temu: Koliku penziju mogu da očekuju zaposleni koji primaju minimalnu zaradu. Tako nekako, da ne kopiram sada naslov tog teksta.
Šta mogu da očekuju ljudi sa minimalnom zaradom, to znate.
Nego, važni su komentari ljudi koji su pročitali taj tekst. Nisam se ja uvredila, nisam ja ljudi „nova mlada“ kako bi rekla moja baba. Niko nije kritikovao moj tekst, jer je bio konretan i argumentovan. Nego, ljudi su besomučno kritikovali poslodavce zašto su zarade tako niske. Poslodavci su bili prosto stavljeni na stub srama. Pri tome, niko se nije zapitao, da li je i taj minimalac zarađen. Da li poslodavac ima sredstava i tu tako „bednu platu“ da isplati.
Javno sam se zapitala i napisala:
  • „Zašto pristajete da radite za tako „bednu zaradu“. Ljudi, ugovor o radu je izraz volje dve ugovorne strane. Ugovor uvek može da se raskine“.
Smatram da ste se do sada uverili, da se maksimalno trudim da budem objektivna. Znam da među vama mojim prijateljima ima u istoj srazmeri poslodavaca i zaposlenih. Zajedničko za sve nas, da šta god i za koga god da radimo, mi radeći za nekoga u stvari radimo za sebe, za svoje lično dobro.
Prema tome, u mojoj glavi ne postoje dve strane, poslodavci i zaposleni. Svi smo na istom zadatku.

Radeći za nekoga radimo za sebe


Jasno je kao najsunčaniji dan, da vi, ja i ko god da radi, proizvodimo robu ili uslugu koja je nekom konkretno potrebna da zadovolji potrebu ili reši problem. Rezultat toga jeste naša zarada. Da li je ta zarada dovoljna, to je već nešto drugo. O tome želim da pričam sa vama. Želim da vam prenesem ono što trenutno znam.
Naša finansijska situacije u biti oslanja se na četiri osnovna principa:
  1. Zarada;
  2. Potrošnja;
  3. Štednja i
  4. Investicije.

Život je menza


Znam da bi svi mi voleli da doručkujemo, ručamo i večeramo u luksuznom restoranu. Divno, to nije ništa ružno. Oni koji mogu sebi da priušte luksuzni restoran prvo su boravili u menzi.
Možda se neko od vas pita koja je suštinksa razlika između menze i restorana? U oba objekta služi se hrana.
Ukoliko odete u menzu-samouslužni restran, vi trebate prvo da platite svoj račun, pa onda da se poslužite hranom. Ako nemate čime da platite, ne možete i da se poslužite. U restoranu poručite hranu i piće pa na kraju plaćate. Dešava se da kada stigne račun, pojedinci nemaju dovoljno ili u opšte nemaju novca da plate račun.
Svako od nas svoju sadašnjost ali i budućnost obezbeđuje sticanjem znanja i veština koju može da unovči, pretoči u zaradu. To je naš osnovni kapital i bogatstvo koje nam niko nemože oduzeti.
Bilo bi dobro da se svako za sebe prispita, da li se prema poslu i životu odnosi kao prema menzi, ili rizikuje da poruči sve što želi u restoranu, pa će kasnije videti kako će rešiti neprijatnu situaciju sa računom.
Sledeća tema koju ću detaljno obraditi je rad i zarada.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞.




S poštovanjem,
Biljana Trifunović
www.biljanatrifunovicifa.com