Zalihe strpljenja – da li ih imate?

Dragi prijatelji,

utorak je naš dan za druženje. Nastavljamo tamo gde smo stali.

www.biljanatrifunovicifa.com

Iskreno vas pitam kako ste draga Milice, Jelena, Jagoda, Petre, Jovane… Oprostite, ne mogu da pobrojim sva vaša imena, ali stvarno me zanima kako ste, kako se nosite sa situacijom koja traje?
Da li ste zdravi vi i vaši? Znam da skoro svako od nas ima nekog u okruženju ko baš i nije dobro. Ali to niije sve. Sve češće od kolega, poslovnih partnera, prijatelja čujem reči koje su po značaju i težini iste kao i korona, najblaže jednom rečju da se izrazim – netolerancija.
Suviše dugo traje ovo stanje neizvesnosti. Prvo je bio šok koji je proizveo strah, prosto smo se zaledili i skupili energiju, sa uverenjem da će pošast proći za par nedelja. Nakon prvog talasa nastuplo je malo olakšanje, da će u toku leta pandemija proći. Kad ono, dođe jesen i treći talas.
Ovih dana veoma često čujem nezadovoljstvo zbog loših međuljudskih odnosa. Većina ljudi je napeta pred pucanje, neki su već. Žale se poslodavci na saradnike. Zaposleni na pretpostavljene. Roditelji na decu. Bračni drugovi na partnere. Svako je svakom kriv. Niko nema strpljenja i tolerancije za nekog drugog.
Sa druge strane, baš oni koji se žale na.... više i nije važno na koga, oni smatraju da je baš njima najteže i sa punim pravom očekuju da bar pedeset ljudi ima razumevenja i strpljenja da po ko zna koji put slušaju istu priču, iste reči…
„Meni je najteže, ne razumeš kako je meni, tebi je lako jer...“
Dragi ljudi, svima je teško. Niko nije imun na loše vesti. Niko se od nas ne raduje što su granice zatvorene. Nikom nije svejedno što promet pada. Što je skraćeno radno vreme.
I u ovoj situaciji lakše je zakazati u istom danu specijalistički pregled kod kardiologa (bila je u četvrtak) nego da vam dođe vodoinstalater da popravi slavinu.
Sve ovo i te kako utiče na naše raspoloženje. Ali niko nema pravo da svoje strahove i nezadovoljstvo iskazuje tako što će biti grub i netolerantan prema ljudima u svojoj okolini.
Znam ja dragi moji prijatelji, da vi niste osobe koje na prvu loptu „eksplodiraju“ i prema drugoj osobi se ponašaju netolerantno. Ali zato verujem, da se većina od vas sve teže nosi sa onim drugim ljudima čije su „kočnice“ popustile. Ni vi nemate konopce od živaca. I vi ste ljudi od krvi mesa. I vaš nervni sistem ima granice. Ovo pismo pišem vama, da vas podržim u odluci da postavite granice.
Vidite, kakva god da je situacija, svi koristimo električnu energiju, koristimo vodu, saobraćaj, kupuju se životne namirnice…
Neko to mora da proizvede, da doveze robu do prodavnice, da nas posluži.
Ali kako, ako svi budemo “van sebe zbog situacije”?
Znam, svesni ste da sistem mora da funkcioniše. Posvećeno radite svoj posao. Trudite se na poslu, u porodici, svuda. Trudite se da razumete druge ljude.
Znate da opstanak i napredak firme ili porodice - zavisi od sloge, timskog rada i razumevanje svih koji dele zajednički kolač. Baš zato što svom kolektivu i svim kolegama želite dobro, savetujem vam da podvučete crtu, da zaštitite sebe od osoba koje samo kukaju, koje su “majstori drame”, na lep način ih zaustavite. Zamolite ih da vam pomognu u poslu. Dajte im zadatak koji treba u kratkom roku da urade. Neka se skoncentrišu na posao i rok, a ne na izveštaje domaćih i svetskih medija.
Vi koji ste u proizvodnim fimama, znate da zaposleni na pokretnoj traci, ili kraj visoke peći ili struga nema luksuz nepažnje. Ode ruka, ode život ako se skrene pogled sa mašine. I ako ti poslovi deluju “laki” i “jednostavni” najmanja nepažnja u procesu proizvodnje može da bude kobna.
Na sličan način štete kolektivu ljudi koji prave dramu i njima je samo teško, jedino su oni empatični i osetljivi na situaciju. Konstantnim kukanjem sabotiraju ljude koji rade, prouzrokuju da i najsavesniji zaposleni naprave greške zato što ih kolega opterećuje.
Dragi prijatelji, znam da nemate svi ovakve situacije, ali zato znam da ste malobrojni srećnici. Svi drugi koji ste se prepoznali, želim vam da se stvarno zauzemet prvo za sebe, pa samim tim i za ceo kolektiv. Nađite načina da pomognete kolegama tako što će te im dati zadatak sa rokom. Time da im objašnjavate i pričate kako treba da se promene i prestanu da prave paniku, nećete ništa postići, bićete samo optuženi da ne razumete situaciju i da ste bezosećajna osoba. Samo će vas povrediti. To vam ni slučajno ne treba.
Vama treba ono što vam od srca želim: mir, zdravlje, sreća i sloga, kako na poslu tako i kod kuće.

Dokaz da veliki broj vas posvećeno i ogovorno radi svoj posao je i vaše prijavljivanje za najavljene seminare. Danas dok čitate ovo pismo, prvi u nizu seminara je u toku. Vi koje zanimaju druge dve teme možete odmah da se prijavite.
Prijavite se na seminar i učite od praktičara


  1. Međunarodna cesija, asignacija, plaćanje drugom nerezidentu i naplata od drugog nerezidenta po obavljenim spoljnotrgovinskim poslovima, sa primerima iz prakse održava se 24. 11. 2020.
  2. Međunarodno prebijanje dugova po osnovu realizovanih spoljnotrgovinskih poslova, međunarodno prebijanje dugova u devizama, registracija kreditnih odnosa kod NBS Obrasci O1 i P1, sa primerima iz prakse održava se 12. 2020.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞.



S poštovanjem,

Biljana Trifunović