Solventnost ili solidarnost

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.


Većna vas je predala pored statističkog i konačan finansijski izveštaj APR za 2020. godine. Znam, firme koje imaju obaveznu reviziju poslovanja, izradu studija o transfernim cenama i konsolidaciju, dostavile su samo statistički izveštaj. Nemoguće vam je u da ovom kratkom periodu začinjenom koronom završite sve pobrojano, zar ne?
Bez obzira što jedan broj firmi ima urađen samo statistički FI, napravljen je presek poslovanja za prethodnu 2020. godinu. Biće tu još izmena, ali prvi „konačni“ rezultati su tu.
Kako ste vi poslovali, kakvi su vaši rezultati za prethodnu godinu. Odgovore pojedinih branši znamo: turizam, ugostiteljstvo, jedan broj uslužnih delatnosti opravdano ima lošije rezultate. Mada, ima branši, pored farmaceutske industrije koje su zabeležile značajan rast i ostvarile odlične rezultate, bez obzira na krizu. Kuriske službe i dostava proizvoda na adresu ne može da postigne da zadovolji potrebe tržišta. Nisu to jedine delatnosti koje su zabeležile iste ili bolje rezultate u 2020. nego u 2019. godini.
Znate dragi moji, da radim studije o transfernim cenama, što znači, da mi je na stolu dokumentacija brojnih firmi i koje nemaju obavezu da rade reviziju. Veoma sam zadovoljna i srećna, što klijenti (bar oni sa kojima ja radim) imaju veoma dobre finansijske rezultate, iste ili bolje nego što su ih ostvarili u 2019. godini.
Većina nas se uplašila početkom 2020. godine sa početkom pandemije, šta će i kako će biti. Hoće li sve stati, hoćemo li finansijski preživeti, hoće li biznis opstati. Taj egzistencijalni strah mnogima je ozbiljno podigao andrenalin i krenuli su sprinterski u prodaju, u inovaciju u marketingu i prodaji kako bi koliko toliko zadržali postojeće kupce. Kada trčite sprint, vremena nema okretati se unazad i gledati ko zaostaje iza vas. Pogled je napred, gledaju se samo leđa onoga ko je ispred vas i pojačava se tempo ili da pratite ta leđa ili čak i da ih zaobiđete. Rezultat toga: mnogi su sačuvali svoje pozicije na tržištu i opstali.
Nije na odmet da kažem i sledeće, velikom procentu privrednika pomogla su davanja novca Države za plate zaposlenih. Ove godine na klasi 640 nema firme koja nema iskazana sredstva. Vidi se ko je koristio pomoć, i koliko su ta sredstva pojedinim firmam pomogla da nastave sa radom.
Ima i onih slučajeva, gde ta sredstva uopšte nisu bila potrebna, a uzeli su ih. Kao što znam dosta slučajeva, gde je novac za te namene primljen od države, a nije im bio potreban, ili je stvorio naknadni problem.
Kada je novac stizao na namenski račun pojedini direktori su se baš radovali. Kada je prošlo par nedelja ili meseci, počeli su da kukaju da su pogrešili. Posebno su bili glasni oni koji su morali da vrate primljena sredstva.
Da se razumemo još jednom, kada je počela pandemija niko nije znao ni koliko će da traje, niti kako će sve da izgleda. Kada uvedoše još i „policijski čas“ mnogima se opravdano moć rasuđivanja prilično poljuljala. I prirodno je što su se prijavili da prime pomoć za plate radnika, jer nisu znali šta će i kako će se situacija odvijati.
Upravo je usvojen novi paket mera, koji bi u manjem obimu ali opet, ne tako malom, pomogao privrednicima da ako ne „plivaju“ ono bar da „plutaju“ na tržištu.
Takođe, ovih dana objavljeni su izveštaji koliko je firmi i preduzetničkih radnji u toku 2020. godine prestalo da radi, obrisani iz APR. Koliko hiljada privrednih subjekata je u blokadi.
Čak je u jednom momentu, stvarno ne znam ko, rekao i pozvao privrednike na solidarnost, da dobavljači ne puštaju menice na naplatu svojim dužnicima, jer će ih blokirati. I banke su iskazale solidarnot odlaganjem plaćanja rata za kredit. Država je pokazala veliku solidarnost, ne samo što je bespovratno dala pomoć privredi i stanovništvu već je prošle godine omogućila da se i obaveze za poreze i doprinose plaćaju odloženo na rate.
Sve je ovo lepo, i sve preduzete mere imaju isti cilj: da se privredi i građanima pomogne u prevazilaženju situacije. Ruku na srce, to i jeste posao države. Budžet se puni kroz naplatu poreza, akciza i taksi, pa zatim ta sredstva raspodeljuje.

Delfin stil

U ovom trenutku nije bitno da detaljišem principe funkcionisanja državnog budžeta, već nas privrednika. Posebno mislim na mikro, mala i srednja pravna lica. Mikro i mali - samo im ime kaže da su s jedne strane najranjiviji i najosetljiviji kada su poremećaji na tržištu u pitanju. Ali su i „gazele“ koje mnogo brže i efikasnije mogu i moraju da se snađu u vanrednim situacijama.
Mikro i mali, najmanje posvećuju vremena da analiziraju svoju likvidnost, da prave cash flow, većina ih na tržištu pliva „delfin stilom“, čas su na površini i iznad vode, čas ih nema. E, baš zato vam i pišem. Pre nego što se prijavite za novi paket mera kojim država želi da pomogne privredi sedite i razmislite, sagledajte situaciju. Da se razumemo, novac je uvek dobro došao na računu. Tu razgovora nema. Nego razmislite, o vašoj solventnosti, koliko su vam u prethodnom perodu bili usklađeni prihodi i rashodi po datumu i sumi. Razmislite da vas prijava za novi paket mera obavezuje da morate da držite isti broj radnika.
Dozvoljeno je minus 10%.
Ali ako vi imati 3 radnika?
Kako otpustiti 1/3 jednog čoveka?
Teško.
Takođe, značajan broj vlasnika firmi živi od dividende. Jedan broj koji je prošle godine dobio novac za plate radnika, posle su svoje knjigovođe „krivili“ zašto su im „dozvolili“ da pogreše. Ostali su bez sredstava za lični život.
Sve u svemu, pre nego što se prijavite za novi paket mera, razmislite da li su vam ta sredstva neophodna. Ukoliko se prijavite, spremite jednu rezervu novca, u slučaju da morate da vratite novac da se ne biste pozajmljivali. To se desilo u oktobru mojoj prijateljici.
Solventnost i solidarnost ne mogu uvek da idu ruku pod ruku.
U petak je na RTS 1 u dnevniku bio prilog o firmama koje su u blokadi. Pozvali su i mene. Znači bila sam u DNEVNIKU. Jedno od pitanja na koje sam dala odgovor:
„Zašto privrednici ne pokazuju veći stepen solidarnosti prema kolegama. U poslednja tri meseca blokiran je još nekoliko hiljada poslovnih računa, jer su dobavljači pokrenuli postupak za naplatu svog potraživanja?“
Da vam ne prepričavam svoju izjavu, moj stav već znate, samo ću da navedem onu narodnu izreku, jer što je iz naroda poteklo i traje vekovima, nema razloga za sumnju. Izreka glasi:
„Što vam u kući treba, u crkvu se ne daje“.
Prema tome, kako bi neka firma iskazivala svoju duboku solidarnost prema svom kupcu ukoliko i sama ima problem sa likvidnošću? Treba isplatiti plate, doprinose, poreze, platiti dobavljačima. I normalno je kada potražujete od svog kupca da morate da tražite da vam plati. Meni je to jasno kao lep i sunčani dan. Mogu ja vama da pišem ova pisma, jer je to moj izbor i volim da se družim sa vama. Ali bilo bi stvarno mnogo očekivati da svima dam besplatan pristup na platformi jer bih bila solidarna i pomogla vam da lakše poslujete i primenjujete propise. Jedan deo da, ali za više od onog što smatram da mogu besplatno da dam, nema pregovora. Ljudi, živimo još uvek u tržišnoj ekonomiji. Kada dođe vreme da se ukine novac, i da sistem funkcioniše bez računa, to je druga priča.
Dragi prijatelji, obratite pažnju na izveštaje na APR-u o pokretanju likvidacije i stečaja. Možda će te videti među tim firmama i nekog svog klijenta, pa na vreme prijavite potraživanje u likvidacionu ili stečajnu masu. Jer ako to ne uradite, em što ćete ostati bez svog novca, već ćete na taj dug i dodatno platiti porez.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞.



S poštovanjem,

Biljana Trifunović


www.biljanatrifunovicifa.com