Popis na svim nivoima

Dragi prijatelji,

utorak je naš dan za druženje. Nastavljamo tamo gde smo stali.


dan po dan, utorak za utorkom, i evo nas već na kraju ove neobične i čudne godine. Još jedno moje pismo doći će vam do kraja 2020. godine.
Iz mnogo razloga, svi nekako jedva čekamo da se rastanemo sa ovom godinom u nadi da će naredna biti bolja. Možda hoće, možda i neće. Svi smo mi upućeni jedni na druge, povezani smo nevidljivim nitima. Ali opet, to očekivano bolje, ipak zavisi samo od nas. Od svakog pojedinca, koliko se sami posvetimo sebi, svom zdravlju, svojoj porodici, svom poslu, svojim prijateljima, koliko uložimo truda i energije, toliko će nam biti bolje. Čarobni štapić koji će nam ulepšati život nije tamo, u nečijim drugim rukama, čarobni štapić promena je u našim rukama.
Pored razmišljanja šta će biti u narednoj godini, posebno se odnosi na zdravlje i pandemiju, sledeća pomisao je posao.
Posao danas, posao sutra.
Kraj godine je uvek stresan, puno obaveza oko završetka postavljenih ciljeva kada je prodaja u pitanju. Završetak započetih poslova. Svođenje rezultata. Popis na svim nivoima. O važnosti i značaju popisa pisala sam vam više puta još letos. Godišnji popis je obavezan za sve. Sada treba popisati ne samo robu u magacinu, već i opremu, dugovanja i potraživanja, puno posla.
Skupština je usvojila set finansijskih/poreskih zakona. Sa predlozima Izmena i dopuna zakona smo upoznati, ali još uvek nisu objavljeni, mada skoro svi stupaju na snagu za manje od deset dana. Kada budu objavljeni, svakako ću vas upoznati sa najznačanijim izmenama. Nije meni blisko da pričam i pišem o predlogu, dok se ne objavi konačna verzija usvojenog zakona, tada ću vam pisati. Jednostavno da ne pretpostavljamo, uvek su moguće izmene nekog člana zakona.
Kao što rekoh, pune ruke posla. Puna glava informacija. Puno pitanja bez konkretnog odgovora. To je život. Jedino što je sigurno a to je da ništa nije sigurno.
Ovako vam pišem dragi prijatelji, ne da bi širila sivilo oko sebe, taman posla. I kada je najmračnije, potrudim se da vidim u najavi neko svetlo. Odavno sam naučila da nije stvarnost ono što vidimo već kako je mi doživljavamo.
Moja drugarica Zorica i ja se slažemo kada je u pitanju pandemija, kada je u pitanju poslovna ugroženst velikog deo privrede, ali doživljavamo razičito. Imamo relativno isti obim posla, kao i zaradu. Ona, Zorica je u panici, šta će biti sutra, šta će biti 2021. Hoće li moći da zaradi prehrani porodicu. Da li će se zaraziti. Koliko će bolovati, kada će se vratiti na posao. Preduzetnik je. Radi sama, nema ko da je menja, da joj pomogne. Sva je uznemirena. Od ličnog nemira, u poslednja dva meseca kasni sa rokovima, kljenti joj se ljute, “ne razumeju da je ona u haosu”. Kada joj kažem činjenicu: “ceo Svet je u haosu”. Trepće, moje reči se odbijau od nje. Gleda me onako, kao meni i drugima je lako, njoj je teško.
Naravno, po nekada nema svrhe govoriti suprotno. Jer to je njena istina. Ona je stvarno u pravu. Ona tako doživljava situaciju. U pravu sam i ja. Ovo sve što nas je na planetarnom nivu zadesilo nije u mojoj, ali ni vašoj, dragi prijatelji moći da promenimo. Niti da zaustavimo virus. Niti da kažemo, nema virusa, radi se punom parom, putuje se, slavi se veseli se. Tako je kako je. Ali ako ne zavisi od mene, ali ni od vas, nema svrhe trošiti energiju. Nema svrhe lupati glavu.
Često mojoj Zorici kažem: ABRAKADABRA – da je zaustavim u crnim mislima.
U početku, ona je mislila, da kada ja kažem: “abracadabra” da se zavitlavam, i da ću joj čarobnim štapićem oterati strah i crne misli.

Onda sam joj objasnila da reč abrakadabra – na starojermenskom jeziku od prilike znači: Dok govorim stvaram.
Tako, da dok govori o strahovima, neizvesnosti ona stvarno stvara u svojoj glavi još veće strahove, još više se plaši budućnosti.
Vama dragi moji, takođe želim da kažem, svi mi imamo trenutke nezadovoljstva, straha, neizvesnosti kako dalje, ali kako smo misleća bića, valjalo bi da pratimo svoje misli. Kada uočimo da se nekorisne misli roje u glavi, treba ih zaustaviti, pa makar sebi reći na glas: ABRAKADABRA i gotovo. Neko će se nasmejati nakon ove reči. Neko će ustati da popije čašu vode. Ali u svakom slučaju, treba zaustaviti nekorisne misli i pokrenuti se sa mesta i položaja (fizički se pomeriti) jer na taj način naše misli i naš fokus se prebacuju na nešto drugo. Nije moguće momentalno biti pozitivnog raspoloženja. Ali zato momentalno možemo da prošetamo, popijemo vodu i prihvatimo se nekog drugo posla. A ima ga na pretek, posebno sada na kraju godine.
Dragi prijatelji, porazmislite o ovoj čarobnoj reči ili rečenici:
  • Dok govorim stvaram.
Želela bi da se svako pojedinačno potrudi za sebe, svoju porodicu, svoj kolektiv i da doprinos, makar malo optimizna. Svi po malo, pa će to biti onda značajno. Dovoljno je što nas sa svi strana zatrpavaju teškim vestima i prognozama. Biće kako će biti. Odvojite bar 5 minuta, ako ne više u toku dana da razmišljate o lepim stvarima, o lepim doživljajima. O poslovnim uspesima kojih je bilo i biće.
Sigurna sam da će biti još puno lepih dana i godina isred nas. Sve je u ciklusu. Deo smo prirode. Tako trebamo i da posmatramo. U ostalom juče je počela zima. Znači period kada priroda miruje. Mi smo više u kućama i okrenuti sebi i porodici. Pa kada je već tako, pozabavimo se sobom i svojim osećanjima.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞.

P.S. Dragi prijatelji, sve o popisu: odluke, izveštaji, parvilnik, …. imate na platformi.




S poštovanjem,

Biljana Trifunović


www.biljanatrifunovicifa.com