Koliko će nas koštati „Crni petak“?

Dragi prijatelji,

utorak je naš dan za druženje. Nastavljamo tamo gde smo stali.


Kada god pomislim da me ljudski postupci ne mogu više iznenaditi i zapanjiti, vrlo brzo vidim da sam u zabludi. Da li se to i vama dešava?

Prvo sam bila zapanjena slikama redova ljudi ispred prodavnica da bi kupili 2 majice na rasprodaji. Verujem da delimo mišljenje. Pokušavam da nađem neko racionalno objašnjenje, dugo traje ovo čudno stanje. Ljudi koji su pohrlili u tržne centre zdravi su, niko iz njihovog okruženja nije na respiratoru. Veruju da nisu „baksuzi“ da će baš oni da se zaraze.
Moj „analitički“ mozak proradio je odmah u drugom smeru. Nametnulo mi se pitanje samo po sebi:
„Šta se to dešava? Ko je zaboravio da treći talas korne kosi sve pred sobom? Zašto?“

Da se razumemo, svesna sam da život treba i mora da se nastavi. Da svi treba da radimo i zaradimo. Svesna sam da veliki broj privrednih grana grca u gubicima. Znam da će nakon Nove Godine biti značajnog otpuštanja zaposlenih, jer posao je stao, budžeti su se ispraznili. I pored želje da kolektivi zadrže na okupu uigrani tim, mnogi neće biti u prilici da nastave dalje. To mi je sve jasno, i veoma mi je žao što se svi na ovaj ili onaj način borimo da održimo glavu iznad vode, da se ne udavimo. I onda se dešava „crni petak“ kao spasilac trgovaca i proizvođača i istvremeno „ubica“ naroda, zdravstvenog sistema i budžeta.
Nepobitna je činjenica da mediji kreiraju mnoge događaje i stvaraju potrebu kod ljudi. Marketinške kampanje formiraju određene slike i potrebe u glavama ljudi.

Danima je na svim TV kanalima, novinama i društvenim mrežama stvarana atmosfera: „ko sada ne kupi – nikada i neće“.
Iskreno se pitam, o čemu su ti ljudi razmišljali kada su stvarali šoping atmosferu kao da je sve u najboljem redu. Pitam se kako nikom sa TV stanica nije palo na pamet da kaže da se po ceo dan ljudi opominju da nose maske, da su propisane visoke kazne privredi ukoliko se ne poštuju propisane epidemiološke mere, i da se istovremeno vrte reklame i pozivaju ljudi u šoping.
Svi u lancu koji su organizovali događaj „crni petak oflajn“ pokazali su se kao ljudi koji javno pričaju jedno, zalažu se za zdravlje ljudi, pozivaju na solidarnost i odgovornost, a rade sasvim drugo.
Da li je nekom od organizatra provoda palo na pamet da baš njihova sestra, brat, kum ili tetka radi u zdravstvu? Da li im je palo na pamet da se ti ljudi bore za živote svakog obolelog, i ne pitaju da li je osoba zaražena na poslu ili provodu?
Da li je organizatorima minulog događaja palo na pamet, da zdravstveni radnici nisu bili ove godine na odmoru, dok je većina njih ipak bila?
Da li su čuli da jedan bolnički dan na odelenju intenzivne nege košta 1.600 eura? Da li su razmišljali da taj bolnički dan plaćamo svi mi? Dokle će biti novca da se sve finansira? Koliko godina ćemo svi zajedno otplaćivati kredite za respiratore i ostale vanredne troškove koji su neophodni da bi opstao zdravstveni sistem i da bi svaki građanin koji se razboli mogao da dobije adekvatnu pomoć?
Izvinite dragi prijatelji, ovo sam morala da podelim sa vama. Iz jednostavnog razloga, što sa svih strana se čuju reči od kompetentnih ljudi: lekara, psihologa, sociologa i svih koji se razumeju u ljudski um i ponašanje:
„Posle korone ništa više neće biti isto kao pre. Ljudi će se promeniti. Postaće odgovoriji, humaniji.“
Ja sam poverovala u te izjave. Možda će se promena i desiti, ali treba strpljenja.
Svima nam je želja ista - da ova situacija što pre prođe i da opet možemo da se družimo, slavimo i putujemo kao nekada.



Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞.



S poštovanjem,

Biljana Trifunović


www.biljanatrifunovicifa.com