Kako crni kralj menja pravila igre u vašem biznisu

Dragi prijatelji,

utorak je naš dan za druženje. Nastavljamo tamo gde smo stali.


U prošlom pismu dotakli smo osetljivu temu: šta se dešava kada prvi čovek u firmi načini grešku. Činjenica je da su greške u poslu neminovne. Na greškama se uči. Mnogo je lepše učiti na tuđim, a ne na svojim greškama, zar ne? Mada se na svojim greškama najbolje uči, jer sopstvena greška se bitno ozbiljnije shvata, analizira i o njoj razmišlja.
Jedna od čestih grešaka koju vlasnici firmi prave je – prezaduženost. U želji da ostvare što brži rast i razvoj posla, privrednici se zadužuju kod banaka, kupuju na odloženo veće količne robe ili repromaterijala nego što mogu da prodaju. Ne treba zaboraviti i ulaganja u novu opremu ili poslovni prostor. Sva ta ulaganja jesu imala za cilj rast i razvoj posla. Ali, ne biva to uvek tako.
Svesni ste i sami, da većina vaših poslovnih partnera jesu dobronamerni, imaju volju da vam pomognu i razumeju situaciju.
Međutim, ne posluju svi privrednici u duhu časnog poslovnog kodeksa ponašanja. Ima i onih, zlih, koji vrebaju priliku da na tuđem problemu prigrabe korist za sebe.
Da postavimo sledeći scenario, da bi slika bila jasnija.
Zamislite situaciju – ne želim da to bude vaša, zato vas molim da zamislite sledeću situaciju.
Firma ima dugova prema dobavljačima, banci, nešto duguje i za poreze... Vlasnik firme se bori kako ume i može da drži glavu iznad vode da se ne udavi u dugovima. Pokušava na bezbroj načina za koje zna, kako bi održao posao. Molim vas, ovo samo zamislite u svojoj glavi. Ja sam na žalost u svojoj karijeri imala prilike da aktivno ispratim takve epizode u životima pojedinih privrednika.
Postoje „privrednici“ koji ozbiljno prate poslovanje firmi koje ih interesuju iz lične koristi.
Kada imaju pouzdanu informaciju, u opisanoj situaciji, pojavljuju se u jednoj od sledećih uloga kao Crni Kralj koji menja kompletno tok priče. Čak na kratko deluje kao dobar prijatelj koji pruža „davljeniku ruku spasa“. Pojavljuje se kao dobavljač koji sa puno razumevanja za situaciju, nudi i prodaje robu/repromaterijal na odloženo plaćanje. Daje veoma pristojan period za plaćanje. Skroz dovoljan, da se kupljena roba ili repromaterijal proda, naplati i tek onda plati. E, kapital ima svoju cenu. Prilično je dug perod odobren za plaćanje, to znači da roba mora da bude nešto skuplja od konkurencije.
Dragi prjatelji, ovo nije izmišljen školski primer koji vam pričam. Gledala sam to pre nekih desetak godina. Upozoravala vlasnika firme, da se ne zaleće i ne uzima tolike količine repromaterijala od „divnog prijatelja i dobavljača“.
Nismo se razumeli. Nije želeo da sluša. Smatrao je da kada je umeo da napravi toliku firmu, da stvori ogroman kapital, da ima preko 80 radnika na platnom spisku da je ovo jedna od prolaznih faza u njegovom poslu i životu. Firma se bavila proizvodnjom. Proizvodni program konkretne firme i onda i sada bio je aktuelan na tržištu. Znači, kupci nisu bili problem. Međutim u želji da se što pre „izvadi iz bunara“, ugovarao je prodaju svojih proizvoda sa minimalnom zaradom, tako je on mislio. Računao je samo direktne troškove, zanemarivao bi u formiranju cene fiksne i ostale troškove poslovanja. Znači, ugovarao je prodaju ispod cene koštanja gotovog proizvoda. Išla je proizvodnja i prodaja. Nema šta.
Isplaćivane su plate ostale obaveze, međutim, nikada nije bilo dovoljno novca da se „dobavljaču – spasiocu“ isplati dug za repromaterjal do kraja. Uvek je ostajao stari dug. Kako je prodaja išla, poručivao je nove količine materijala i tako u krug.
„Dobavljač – spasilac“ je znao šta radi, isporučivao je repromaterijal, i svaka isporuka bila je skuplja uz obrazloženje da se kurs eura stalno menja, da on zbog odložene naplate mora da se zadužuju kod banke da bi mogao da uveze novi repromaterijal. Sve te priče imale su smisla.
Nije prošlo ni tri godine udarničkog rada, privredniku čiji vam slučaj prepričavam, dolazi tužba za dug!
Nagomilale se obaveze prema „dobaljaču-spasiocu“, a on ima svojih dugova i obaveza i šta će, morao je da tuži, kako bi zaštitio svoj opstanak.
Sve ovo ima smisla, ali nema smisla sledeće.
Vlasnik firme, koji je pokušavao na brzinu da se reši dugova, toliko se zadužio kod svog „prijatelja-dovaljača-spasioca“ da nakon pokrenute tužbe nije mogao nikako racionalno da razmišja, da sasluša druga mišljenja i promeni način svoga poslovanja. Gurao je sve pod tepih, sa verom da će se isčupati i nastaviti opet da posluje. Da skratim priču, sav stečeni kapital, u obliku ogromnog poslovnog prostora, na izuzetno atraktivnoj i skupoj lokaciji u Beogradu, sa najmodernijim mašinama i tako dalje, otišlo je za dug.
Zašto je ovaj privrednik mislio da će se lako isčupati i platiti dug dobavljaču?
Zato što je suma duga bila manje od 15% od realne vrednostii samo poslovnog prostora, bez opreme. Nerealno je očekivati da će sve otići na doboš za tako uslovno, malo novca.
Verovali vi ilii ne, otišlo je. Dug koji je početno bio oko 15% od vrednosti poslovnog prostora uvećao se za kamatu, sudske troškove, veštake itd. Sve u svemu opet nije bio veći od 25% od realne vrednosti. Imovina je morala da se proda na brzinu. Doneta je pravosnažna sudska presuda da kupac treba u određenom roku da izmiri dug dobavljaču. Zato je prodaja išla na brzinu. Na brzu brzinu, okupila se ekipa koja je nudila tek 10% od vrednosti, pa uz muke, cenkanje i ostalo, nekako je sve prodato da bi se namirio dug i sudski troškovi.
Brzopleti, nesrećni čovek, na kraju je bio srećan što je ostao na pozitivnoj nuli. Nije više dugovao nikome. Pokriveni su troškovi. Firma ugašena, radnici otpušteni, bez plata i otpremnine.... sve vam je jasno.
U određenom trenutku pojavio se Crni Kralj koji je imao strpljenja da sačeka i postavi svoja pravila igre.
Znam da su greške sastavni deo života svih nas. I sama sam pravila greške. Međutim, i kada napravimo grešku važno je stati, razmisliti i mudro krenuti dalje.
Postoje naka opšta pravila u poslu, koja su jednostavna i čine se nebitnim. Neke od krupnih opasnosti u poslovanju su kada:
  • Imate 2-3 kapitalna kupca;
  • Imate 2-3 glavna dobavljača;
  • Nezamenljivog radnika.....
Pričaćemo o svim tim opasnostima koje mogu neprimetno firmu da odvedu do ozbiljnih problema. Sada sam vam isprčala, samo jedan od scenarija, kada je firma prezadužena, a vlasnik od brige zbog dugova nije bio u prilici racionalno da razmišlja i donosi odluke.
Želim vam da vaše poslovanje raste stabilno, sa minimalnim dugovima. Bolje je i sporije da posao raste i razvija se, ali stabilno. Ne smete nikada da zaboravite zašto ste pokrenuli posao. Firma je osnovana radi stvaranja profita za vlasnika i zarade zaposlenih.



Do tada vas sve pozadravljam i želim vam svako dobro.
_______
Ukoliko se do sada niste registrovali kao korisnik platforme www.biljanatrifunovicifa.com mislim da je pravo vreme da postanete aktivni član zajednice koja prati i primenjuje propise u svrhu rasta i razvoja svog biznisa. Za registraciju kliknite OVDE>>>






Pozdravljam vas i srećno dragi moji prijatelji!

S poštovanjem,

Biljana Trifunović


  • Drage kolege, znam da vi koji čitate moja pisma, veliki procenat vas radi u računovodstvu, finansijama i knjigovodstvu. Možda će vam pojedina naredna pisma izgledati kao „bojanka za odrasle“. Ova pisma možete na više načina da upotrebite za ličnu korist, i to na sledeći način:
  1. Prosledite ih vašim klijentima, direktorima, vlasnicima firmi da se oni upoznaju na jednostavniji način sa poslom koji vi radite i da znaju da je to ozbiljan posao, a ne samo zakonska obaveza;
  2. Imate mogućnost da „obujete cipele“ vaših klijenata i direktora, pa da im na jednostavniji način, jezikom koji oni razumeju objasnite značaj iskazanih podataka, i kako na osnovu njih mogu da prave dalju strategiju i
  3. Ovo vam je odlična prilika da informišete nosioce odluka da je platforma biljanatrifunovicifa.com od velike koristi i pomoći u radu i razvoju firme. Na ovaj način lakše će vam odobriti pretplatu na neki od ponuđenih paketa na platformi.
www.bijanatrifunovicifa.com