Šta ćemo mi privrednici sada?

Dragi prijatelji,

utorak je naš dan za druženje. Nastavljamo tamo gde smo stali.


Možda se ovih dana pitate po čemu se razlikuje sadašnja kriza koja nas je zadesila od prethodnih. Složićete se: nije prva, na žalost biće ih još. Ali ova kriza sada koja je zadesila celu Planetu, ne može da se meri ni sa jednom pre, po mnogo čemu.
Ne vidite neprijatelja. A on je svuda. Vreba. I nije samo kod nas, već čudo. U celom svetu je ista situacija. U celom svetu je bitka za život i ekonomiju.
A ovaj nevidljivi neprijatelj je u stvari jedna velika kukavica. Napada i uništava najosetljivije, najnemoćnje. Stare ljude i malu privredu. Kosi sve pred sobom, kao da ima nameru da ostanu i opstanu samo jaki, veliki, moćni.
Ovaj mali, a tako moćni virus oterao je ljude u kuću, obustavio posao velikom broju privrednika. Milioni ljudi je ostalo bez posla.
Verovatno i vi sa svih strana čujete samo tužne i pesimistične prognoze. Svi najavljuju: kada pandemija prođe, čekaju tek teški dani, kao da ovo već nije dovoljno teško. Plaše već uplašene ljude.
Da vam pričam kako je teško malim poljoprivrednim gazdinstvima? Prevoznicima kamioni stoje na parkingu. Brojne delatnosti su stale. To već znate.
Rade veliki sistemi. Mali su apsolutno stali, činjenica je da veliki ne mogu bez malih kao i obrnuto. Jednostavno, neophodna je ta kompatibilnost između ove dve grupe privrede. Mali su pokretači, u malim firmama se češće javljaju ideje, inovacije, što je prirodno. Mali sistemi imaju bitno veći nagon za preživljavanje i opstanak. Dok veliki sistemi imaju mogućnost da te ideje „doteraju“, usavrše i u velikom stilu lansiraju na tržište.
Većina je tek sada shvatila da je četvrta industrijska revolucija odavno započela. Da više ništa neće biti isto kao pre.
Činjenica je sledeća: mali sistemi skoro nikada nemaju kompletno formiran plan „B“. Nepoznata im je strategija „izlaza iz krize“. Jednostavno funkcionišu po osećaju i instinktu. Neki se snađu, ali ima i onih koji nisu spremni da postojeći posao „okrenu na glavu“.
Moram da budem realna, svi planovi za krizne situacije koji postoje, verujem da ni jedan nije predvideo ovakvu sitauaciju. Niko od nas nije mogao da predvidi da će na svetskom nivou da se desi kolaps kao sada. Strategije i kada su pravljene, bile su na lokalnom nivou, sa ciljem ako ne ide ovde, posao će se seliti u stabilnije područje. Sada smo svi saterani u klinč. Jer jednostavno više ne postoji „sigurna zona koja funkcioniše“.
Ja kao nepopravljivi optimista (a nemam nameru ni da se menjam) verujem da će se većina vas ipak snaći. Mnogi od vas se već snalaze, posebno zahvaljujući internetu.
Kako su naši prijatelji, klijenti i ljudi koji nas okružuju, u stvari ogledalo nas samih, ljudi sa kojima sam u kontaktu u ovom prvom mesecu vanrednog stanja rade više nego ikada.
Rade i zarađuju za egzistenciju. Nisu to prihodi kao pre, ali radi se.
Snalaze se, kako ko može. Pored rada na svom biznisu, većina se trudi i besplatno pomaže kolegama svojim znanjem, idejama, veštinama. Važna je materijalna pomoć, tu nema spora. Međutim, radno aktivnoj osobi materijalna pomoć je kratkotrajna. Cenim da je od veće važnosti pomoć koja se pruža putem interneta u idejama kako posao koji je do pre mesec dana bio isključivo offline, da se proširi i postane i online. Naravno ne mogu svi poslovi da se prebace na internet. Nemoguće je da vas frizer šiša preko interneta.

Ništa neće biti isto kao pre. Posledice krize vrlo su jasne.

Jedan broj privrednika defnitivno će bankrotirati. Neke delatnosti će doživeti procvat i ekspanziju. Karte su promešane, i sve zavisi kakve će ko da dobije u ruke.
Da li sudbina i opstanak male privrede mora da zavisi od onoga koji deli karte?
Možda baš i ne mora.
Proći će i ova kriza kao i mnog druge. Imajte samo malo strpljenja.
Da li znate kako se ponašaju beduini kada ih u pustinji zatekne peščana oluja? Skupi se karavan u krug, zajedno i ljudi i kamile. Legnu na pesak i čekaju da oluja prođe. Kada vetar stane, onda sagledaju kolika je šteta, pa nastavljaju svojim putem dalje.
Tako i mi treba da se ponašamo sada. Malo strpljenja, puno učenja, jer samo sa novim znanjem i saznanjem možemo nastaviti dalje kada ova oluja zvana korona, prođe.
Kakvo god da je vreme, kakvi god da su uslovi, opet sve zavisi od vas samih. Vi odlučujete da li želite da se prilagodite situaciji i napravite izmene na svom putu i nastavite napred. Mnogi putevi vode do cilja, neki su kraći i lakši, drugi su zaobilazni i teži. Stvar je u vašem izboru.

Možete da birate da li ćete biti šaragarepa, jaje ili zrno kafe. Šta to tačno znači? Radi se o priči koja kaže kako je baka savetovala i objašnjavala svojoj unučici, da bira kako će se odnositi prema životu.
„Jedra, sočna šargarepa, kada se skuva – postaje mekana.“
„Sveže jaje kada skuvaš – dok se ne razbije deluje kao i pre kuvanja. Ali sadržaj se stegao. Unutrašnjost je postala čvrsta i jaka.“
„Zrno kafe kada se stavi u vrelu vodu i izvadi šta se dešava? Zrno je ostalo isto kao i pre kuvanja. Ali to jedno zrno vodu je obojilo.“
Budite zrno kafe - bojite svet oko sebe dobrim. A kada treba - stegnite se kao kuvano jaje.
______________
Vi svakako imate želju da svet bojite duginim bojama, a onda kada je teško da budete čvrsti kao kuvano jaje. Jedan od sigurnih načina za uspeh je stalno učenje i primena naučenog u praksi. Na tom putu mogu vam pomoći stručnim tekstovima na platformi www.biljanatrifunovcifa.com Prijavite se OVDE>>>>>
Važno obaveštenje! Podelite ovo pismo sa svim svojim prijateljima sa pozivom da se registruju za naredne newslettere, jer od sledeće nedelje krećem da vam pišem tekstove koji će se odnositi na finansije – kako kontrolisati i poboljšati budžet – nazvala sam ih - SA FINANSIJAMA NA TI!
Prijava za newsletter >>>>



Pozdravljam vas i srećno dragi moji prijatelji!

S poštovanjem,

Biljana Trifunović


www.bijanatrifunovicifa.com