TRAMP, VUČIĆ, WALL STREET JURNAL I JA

Dragi prijatelji,

utorak je naš dan za druženje. Nastavljamo tamo gde smo stali.


Hvala vam svima koji ste mi pomogli da uradim domaći zadak. Hvala vam na pismima i lepim rečima kako vidite moje poslovne i druge ljudske osobine. Nisam bila u prilici da svakom pojedinačno odgovorim, ali sam sva vaša pisma pročitala i sačuvala na posebnom mestu, da ih često pročitam, da se vratim i podsetim, da ne bih slučajno „posustala“ i izneverila vas ali i sebe na životnom putu.

Kada smo kod životnih tema, želim da podelim sa vama da smo moj suprug i ja juče 14. 09. proslavili 35 godina stvarno srećnog i uspešnog braka. Ovo intimno osećanje delim sa vama, posebno zbog mladih ljudi koji su tek zakoračili u bračne vode ili se spremaju. Želim da znate da je moguće, biti srećan i zadovoljan. Biti jedno drugom podrška u životu i u poslu. Jer nas dvoje duže radimo zajedno nego što smo u braku. Počeli smo kao momak i devojka da vodimo knjige privrednicima još u decembru 1984. godine. Jednom prilikom sam rekla da ja u miraz nisam donela heklane stolnjake već preduzetničku radnju, da se zna.
Toliko o našem zajedničkom životu i poslu.
Verujem da ste ispratili nedavna dešavanja u Vašingtonu. Posebno deo koji se odnosi na bilateralni sporazum između SAD i Srbije, kao i privrednu saradnju sa Kosovom. Otvaranje granica za protok robe i ljudi je po meni važno za sve, ne samo za pojedine privrednike. Važno je za sve nas, što više ima posla moj komšija, ili se zaposlilo neko mlado stvorenje, to je boljitak svima nama. Kada ima više posla i novca bilo ko, ko živi na ovim prostorima, indirektno imamo svi više.
Ne znam da li vi tako razmišljate? Ja kada čujem da je neko dobio povišicu plate, promenio radno mesto sa većim primanjima, zaposlio se ili pokrenuo biznis, vidim kao boljitak za sve. Sa većim prihodima koje na primer ima Jagoda, to znači da će kupovati nove cipele, trošiti više novca kod frizera, u restoranima, napredovala je, znači trebaće joj možda i skuplji paket na mojoj platformi. Jer svi smo mi povezani. Novac funkcioniše po principu spojenih sudova, preliva se i teče iz ruke u ruku. Radujem se svakom uspehu i boljitku.
Najava, da će uskoro doći u Srbiju DCF, veoma me obradovala. DCF je osnovana u januaru ove godine, naslednica je SAD državne agencije OPIK. Razlog osnivanja DCF je investiranje kapitala u privatne firme zemljama u razvoju. Američka vlada nema pravo da direktno usmerava kapital preko državnih kompanija ili banaka u firme u inostranstvu. Preko agencije DCF, stvorene su zakonske mogućnosti za nove investicije.
Otvaranje kancelarije DCF u Beogradu je važna vest za sve nas. Želja Amerike da investira u našu privredu je odlična. O tome da li svetske sile odmeravaju svoje finansijske i druge snage preko našeg dvorišta, vi i ja se ne pitamo. Znam jedino da posao i pare ne priznaju granice. Da se kapital seli tamo gde je profit. Ulaganje američkog kapitala u firme koje će poslovati ovde, gde će se zapošljavati naši ljudi je prvoklasna vest.
I na kraju, da zasladim ovo pismo dragi prijatelji sledećim informacijama.
Puno toga o meni već znate. Član ni jedne političke partije nisam bila od rođenja, pa nisam ni sada. Ali da se moje ime nađe u tekstu gde se pominje gospodin predsednik Tramp, predsednik Vučić i ostale svetske ličnosti, smatram velikim ličnim i zajedničkim, vašim i mojim uspehom.
Naime, ovih dana je vrilo na sve strane, pohvale i pogrde na događaje koji su se desili u Vašngtonu. Trudila sam se da pratim situaciju, najbolje što mogu. Odjednom dobijam mejl, sa pitanjem da li sam raspoložena da preko telefona dam interviju za Wall Street Jurnal. Počešem se po glavi, pa čitam ponovo. To su najtiražnije američke privredne dnevne novine. Dnevni tiraž 2.270.000 primeraka. Pa kažem sebi, dobro. Radila sam ja u Privrednom Pregledu kao novinar, znam kako je kada treba da se napiše i preda tekst u roku. A spremala sam se za jedan veoma meni važan satanak. Na brzinu, odgovorim, da hoću, ali odmah, jer se žurim.
Pozove me čovek, postavi pitanje šta mislim o pokretanju privredne saradnje između Srbije i Kosova. Već sam vam rekla svoj stav. Smatram da sve što se kreće, da treba da se kreće. I da je Sporazum o privrednoj saradnji dobar ne samo za Srbiju i našu privredu, već za ceo region. Objasnim kako naši klijenti, koji izvoze stranu robu i usluge (američku, nemačku, austrijsku) u minulom periodu imaju problem sa isporukom delova. Ostatak vi dragi moji već znate. I tako 09. 09. 2020. gospodin Bojan Pancevski, dopisnik Wall Street Jurnala iz Nemačke, objavi poduži tekst u pomenutim novinama, sa velikom slikom dva predsednika. U tekstu više puta pominje ime gospodina Trampa, predsednika Vučića, ambasadora Richarda Grenella, naravno i drugih ljudi, i među njima ime jedine žene – moje. Pa kako da tu vest ne podelim sa vama?
Ovoga puta, ne pominjem vam ni novo ruho platforme, ne pozivam vas koji niste pretplaćeni da se pretplatite na platformu, već vam stavljam link od teksta, da vidite kako lepo izgleda.

https://youtu.be/ucDTytQ7l9c

Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞.



S poštovanjem,

Biljana Trifunović


www.biljanatrifunovicifa.com