Jedna osoba što može da uništi – sto njih ne može da zaradi

Dragi prijatelji,

utorak je naš dan za druženje. Nastavljamo tamo gde smo stali.


Nastavljamo razgovor o sagledavanju značaja zaliha u magacinu. Složićete se, tema je stvarno veoma važna i obimna.
Pre nego što počnem da vam pričam o značaju redovnog i vanrednog popisa zaliha repromaterijala i robe, moram da vas pitam: kako ste?
Kako se nosite sa situacijom u kojoj se kolektivno nalazimo? Na žalost, što se tiče virusa Covid 19, već je očigledno da će on će još dugo trajati.
Moj stav je, na šta ne mogu lično da utičem, prihvatam i gledam da sa što manje otpora i štete prihvatim situaciju. Jer i ovo će proći.
Jako me je potresao vandalizam, rušenje i nasilje u Srbiji. Razumem da svako od nas ima pravo da bude nezadovoljan, i to iz milion razloga. Svako ima pravo da iskaže svoje nezadovoljstvo. To je u redu. Ali da ruši i uništava ono što nije stekao, i što neće platiti, to me veoma potresa. Jer ko će platiti polomljeno i uništeno? Do sada smo sve izlive besa i nezadovoljstva po ulicama i izlozima plaćali mi, poreski obveznici. Da li će se ta praksa nastaviti, videćemo. Na taj način decenijama smo bili kaženjeni što se nismo pridruživali masi nezadovoljnih.

Vanredni popis imovine


Za većinu ljudi i redovan popis zaliha robe i repromaterijala predstavlja nepotrebni „gubitak vremena i novca“. Znam da među vama ima onih koji ne mislite tako. Ali, na žalost vi ste u manjini.
Pre nego što pređem na temu, a to je koliko novca možete da uštedite češćim popisima određenih grupa proizvoda, ukratko ću vam opisati kako izgleda terenska tržišna inspekcijska kontrola magacina, vama koji do sada niste imali to iskustvo.
Prvi dokument koji inspektor traži jeste odštampana lager lista iz materijalnog knjigovodstva, na dan kontrole. To znači da je evidentiran sav ulaz i izlaz robe ili repromaterijala iz magacina. Količine i vrednosti.
Po ličnom nahođenju, ili šta se inspektoru učini da bi prvo trebalo prekontrolisati, izdvoji pojedine proizvode i na licu mesta se pristupa brojenju, merenju... zavisno o kojoj vrsti robe se radi. Ukoliko dođe do neslaganja stvarnog i evidentiranog stanja, to znači da je došlo do zloupotrebe. Ukoliko ima manje robe na stanju od onoga što je iskazano kroz materijalno knjigovodstvo, to znači da je roba prodata za keš, ili uzeta za lične potrebe vlasnika... Ima još raznih objašnjenja zašto nedostaje roba. Ukoliko je firma u sistemu PDV, onda se za tu nabavku koristio PDV kao odbitna stavka a nije iskazan izlazni PDV za prodaju. U tom slučaju, obračunava se i iskazuje PDV za plaćanje, zaračunava se zatezna kamata i naravno, sleduje kazna.
Retko se dešava da ima više stvarnog stanja robe od proknjiženog, mada, dešava se i to. Inspekcija takvo stanje tumači kao da ste robu kupovali za keš i unosili u firmu bez evidencije. Ovakva situacija, kada je više robe na stanju u odnosu na knjige, najčešće se dešava u ugostiteljstvu i apotekama.

Da li vlasnik/direktor uvek zna za ova odstupanja


Vidite, inspekcija na ove i slične situacije gleda kao da su urađene sa namerom da se utaji porez. Provereno znam, da u najvećem broju slučajeva rukovodstvo, direktor, koji odgovara za sve propuste u poslovanju, nema pojma o neslaganju između stvarnog i knjigovodstvenog stanja.
Nekada propust nastaje zbog neažurnosti u evidentiranju ulaza/izlaza robe u robnom knjigovodstvu. Dešava se da roba uđe u magacin, ali da se ne evidentira, ne dostavi se dokumentacija na vreme dalje službi koja to treba da uradi. To su organizacioni propusti, možete slobodno vi tako da razmišljate, ali na kraju to biva samo vaše mišljenje ali i vaša kazna.
Postoje i druge situacije, roba nedostaje na stanju zato što je ima „puno“, i neko je uzeo za svoje potrebe u nadi da se neće „primetiti“. O neovlašćenom uzimanju robe mogla bih da vam pričam i navedem bezbroj primera. Ali vi to znate, ako ne iz ličnog primera, slušali ste sigurno o tome od kolega puno puta.
Pa kada ste čuli iskustva drugih, nema razloga da takvo iskustvo proživljavate i vi.

Koje su direktne koristi od vanrednih popisa

Vrlo dobro znate da smo već trideset godina u tranziciji. Jedna situacija nije se ni završila, stiže nova, kada se dodaju još i privatne stvari ljudi često bivaju rasejani, nezadovoljni, umorni. Veliki procenat ljudi radi zato što mora određene poslove, nadajući se boljim danima, većoj plati i ko zna o čemu razmišljaju. Vi svakako imate rezumevanje za sve probleme, sve do momenta dok se ne suočite sa stvarnošću.
Pretpostavimo da imate robu/sirovine koje imaju rok trajanja. Prirodno je da roba koja je ranije nabavljena bude u prvim redovima na rafovima u magacinu ili prodavnici. Nove nabavke sa dužim rokom trajanja stavljaju se pozadi. Ovo je logično, zar ne? Ali u praksi, verujte mi na iskustvo, nije tako.
Pre par godina, kada sam sa novim klijentom razgovarala na ovu temu, i pitala da li uredno prate rokove upotrebe robe, dobila sam veoma uverljiv odgovor...
„Kako da ne, pa to je osnovno pravilo poslovanja u našoj firmi“.
Imala sam utisak da sam dobila odgovor koji se zasniva na mišljenju i protokolu, bez konkretnih podataka, pa sam postavila sledeće pitanje:
“Kada ste poslednji put obavestili i pozvali inspektora iz Poreske Uprave da konstatuje koliko robe otpisujete zbog isteka roka trajanja?“
Moj sagovornik se malo uozbiljio, i odgovorio je:
“Pa nismo imali takve situacije u poslednih par godina.“
Meni je to bilo dovoljno, da ga zamolim da odemo do magacina i da se malo prošetamo i pogledamo zajedno šta tamo ima…
Šta da vam kažem, bilo je svega. Firma o kojoj vam pričam, bavi se trgovinom prehrambenih proizvoda na veliko. Kupuju robu u zemlji ali i uvoze veoma skupe proizvode iz sveta. Bilo je tu dragi moji konzervi kojima je pre 6-7 godina istekao rok trajanja. Sa pocepanim nalepnicama, prljave. Neke su bile naduvene, samo što ne eksplodiraju kao bombe.
Ima li potrebe da vam pričam koji je spektar boja oblivao lice mog domaćina. U besu, od sramote, nije znao šta da kaže. Prvo što je rekao jeste da će sutra da angažuje kamion i da se sve baci na deponiju. Tu sam ja podskočila.... „Koju deponiju?“
Ne shvatajući šta sam htela da kažem, brzo je odgovorio:“Tu u blizini“. Nakon toga, mene je bilo sramota, ali sam morala da mu kažem da se to ne sme. Da postoje pravila kako se uništava roba kojoj je istekao rok trajanja.... itd. itd.
Svesna sam da niko do nas ne može sve da zna. Prirodno je. Ali prvi čovek u firmi koji pred zakonom odgovara za sve propuste zaposlenih, treba informativno mnogo da zna.
Vi koji čitate ova pisma, i vi koji me poznajete, znate da je poslednje što želim u životu jeste plašim ljude. Ja samo želim da vam ukažem na neke primere koji nisu tamo negde.... već ovakvih propusta ima i u vrlo uspešnim i dobrim firmama.
Cilj ovih pisama je da vam ukažem i pomognem da sagledate da se u vašim magacinima nalazi vaš novac. Još je gore, ukoliko je novac pozajmljen, pa je opterećen i kamatom. I ako je roba kupljena novcem firme, zašto biste bagatelisali svoj kapital, jer on ima cenu.
Nenajavljeni popisi određenih grupa proizvoda, daju odlične rezultate u sređivanju magacina u svakom pogledu. Brojno stanje, finansijsko stanje, rokovi upotrebe. Pored toga, ljudi koji su zaduženi za robu mnogo ozbiljnije će se odnositi prema svom radnom mestu, a samim tim i prema novcu koji je uložen u robu.
U sledećem pismu, pisaću vam o značaju radnog mesta šefa magacina, i o radnim dužnostima prema propisma, pored očekivanja poslodavca da se šef magacina odnosi prema robi u „duhu dobrog privrednika“.
Koliko je važna tema zalihe i briga o zalihama, dokaz je da na platformi www.biljanatrifunovicifa.com postoji posebna kategorija Sve o popisu. Pretplatnici platforme znaju koliko ozbiljno i detaljno obrađujemo ovu temu.

Ukoliko se do sada niste registrovali kao aktivni korisnik platforme, možete to da uradite i sada. Pretplata važi 365 dana 7/24, možete joj pristupiti gde god da ste, važno je samo da imate internet.
Do tada pozdravljam vas i želim vam svako dobro.



S poštovanjem,

Biljana Trifunović


www.biljanatrifunovicifa.com