ifa-logo-vektor50

Želje nas pokreću a nepotrebna uverenja koče

Dragi prijatelji,

Rešili smo da vam pošaljemo jednom nedeljno pismo od prijatelja. Pismo koje će vas na par minuta „odvojiti“ od trenutnog posla i dati vam dodatni elan da nastavite radnu nedelju sa još malo više entuzijazma.


Dragi prijatelji,
započeli smo razgovor i razmišljanje o novcu. Važno je da znamo šta nas pokreće da želimo i imamo više novca, s jedne strane. Ništa manje nije važno, prepoznati u sebi kočnice, sabotere u realizacji naših želja.
Kao prvo, novac sam po sebi ne znači ništa. Niko neće uzeti da jede papirni niti metalni novac, pa makar on bio i od suvog zlata. Novac nam omogućava da imamo udoban i kvaltetan život. Mi ne želimo više novca zbog novca.

Želimo više novca zbog osećanja sigurnosi i zadovoljstva.
Činjenica je da nam novac daje slobodu življenja.
Omogućava nam da biramo način i stil života.
Da živimo život kakav želimo.
Svako od nas ima druge standarde i želje.

Rekla sam više puta da ja nisam lajf kouč, ja sam osoba sa bogatim životnim i poslovnim iskustvom i želja mi je da sa vama podelim svoja iskustva i iskustva drugih ljudi za koja znam da su istinita i stvarna.
Prema tome, da se vratimo na početak.
Svetska zdravstvena organizacija prilikom procenjivanja zdravstvenog stanja jednog naroda, uzima kao glavne faktore koji utiču na zdravlje ljudi a to su: socio-ekonomski uslovi, sociokulturni uslovi, stil života, fizičko-biološka sredina. Prevedeno na jezik privrednika, na zdravlje direktno utiče genetsko nasleđe i blagostanje.

Na zdravlje jedne osobe direktno utiče blagostanje. U dužem vremenskom perodu kada čovek živi u oskudici neminovna je bolest. U periodu kada se nema dovoljno, jedna po jedna potreba se zanemaruju. Jedno je želja, želja je posledica našeg uma, i ona može i ne mora da se ostvari. Mogu ja da želim koliko god hoću da odem na Maldive, mogu i ne moram. Ali to toliko nije ni bitno. Neispunjenje te želje neće me ubiti.
Potreba je nešto drugo. Potreba se ne može dugo odlagati. Potrebu za vazduhom, vodom i hranom možemo na neko vreme da odložimo. Bez vazduha možemo da živimo veoma kratko. Vode možemo da se odreknemo na nekoliko dana i nešto duže hrane. Odustajanje od tih životnih potreba vodi nas direktno u smrt.
Sa druge strane, stalni stres oko novca, izaziva brojne bolesti.
Prema tome, brojni glasno govornici koji ubeđuju narod da novca nema i da se naša duhovna i ostala sreća kriju u nemaštini i bedi. Vode narod praktično u duhovnu i egzistencijalnu bedu.
Nadam se da je među vama bilo i onih koji su se nakon prethodnog pisma malo zamislili i prisetili reči koje su slušali u svojim kućama i šire o novcu.
Takođe, da li ste se zamislili i prisetili da li ste u poslednjih 10 godina bili u društvu i onako opušteno, kao o sportu razgovarali koliko ko od prisutnih tačno zarađuje? Ja takvom rargovoru nisam prisustvovala u poslednjih 20 godina. Ako izuzmem poverljive razgovore sa klijentima.
Što se prošlosti tiče, i uverenja koja su nam ugrađena, često ih se svesno i nesvesno prisećamo. Tu i jeste ključ rešenja. Osloboditi se nepotrebnih uverenja, koja čine da se osećamo loše, i to bez potrebe.
Neki se stide da na glas kažu: Ja volim, cenim i poštujem novac, pametno ga trošim!
Možda vam ovo deluje kao dečija priča. Ali stanite pred ogledalom, gledajte sebe u oči i kažite ovu rečenicu. I obratite pažnju na svoje osećenje. Da li vam je takva izjava „normalna i prirodna“ ili čista glupost.
Ako se osećate neprijatno, svakako je potrebno da poradite na svojim uverenjima o novcu i blagostanju.
Vidite, kada sam bila devojčica, pa kasnije i kao student, doživljavala sam prilično veliki broj neprijatnosti zato što sam dete „neprijatelja socijalističkog društva – privatnika“.
U osnovnoj školi, prvo učiteljica, pa onda kasnije i razredni starešina i neki nastavnici (na sreću ne svi), često su umeli kada bi me prozivali da odgovaram, nisu govorili moje ime i prezime, nego ...“Ajde ti što si ćerka privatnika..“
Šta mislite kako sam se osećala. Naravno grozno. Deca su se smejala. Jedino ja nisam imala ime. Ja sam bila ćerka privatnika. Sada se time ponosim, ali onda i tri metra ispod zemlje mislim da bi bilo plitko. U srednjoj školi imala sam sreću, profesorke i profesori su bili gospoda, nije im smetalo što sam dete privatnika. Bonus je bio, sada smo u razredu bile nas dve ćerke privatnika.
U periodu studiranja, naravno da profesori nisu ni znali niti ih je interesovalo, ko je ko, ali su zato kolege bile zlobne i često je bilo neprijatnih komentarana na moj račun. Moram da napomenem za vas mlađe da sam ja fakultet upisala 1975. Mnogi od vas koji ovo čitate, možda niste ni bili rođeni.
Vidite, neko je poneo traume iz kuće i okruženja zato što nije bilo dovoljno novca, ili su mislili da je novac „loš“, a ima i nas, koji smo od rođenja imali, ali nam je društvo nametnulo osećaj manje vrednosti zato što smo se rodili u porodici koja ima. A pre svega, moji roditelji su živeli u uverenju da je normalno raditi i imati. Nisu se stideli toga što imaju i umeju sa novcem. Bilo im je prirodno stanje, jer su i sami potekli iz zdravih porodica. Boldovala sam ovaj deo da se vratite i zamislite nad ovim rečima.
Ja sam se u jednom periodu mladosti stidela što imamo, ali nije mi smetalo to što živim lepo. Ali sve više sam ćutala, i u ponašanju sam počela da se prilagođavam većini. To je trajalo do treće godine studija, tada mi se prelila čaša, i shvatila babine reči.... „ Da svaka ptica svome jatu leti“!
Radikalno sam izmenila društvo. Odbacila veliki broj onih koji su se ponosili time što nemaju a „žickali se za kafu i piće“ u kafiću,
Svako ima neke svoje „vampire“ iz mladosti koje treba da razgradi i pretvori u Anđele vodiče.
Znajte dragi moji priatelji da i oni koji su se obogatili, umeju zbog ugrađenih uverenja, ili na pogrešan način stečen imetak, takođe da pate i to pokazuju na razne načine.
Jedan od načina „pranja ruku i savesti“ su zadužbine i fondacije. O tome ću u sledećem pismu da pišem.

Želim vam svako dobro.

S poštovanjem,

Biljana Trifunović


DSC_0820
Dragi prijatelji,
podsećam vas da se po staroj ceni pretplatite na stručnu platformu: www.biljanatrifunovicifa.com više o pogodnostima ovde

- Seminari u živo održavaju se do decembra, poslednji put, od 2020. biće samo online radionice, možete pogledati kalendar seminara Ovde
- Konsalting – konsultacije i rešavanje vaših poslovnih situacija iz oblasti poreza, spoljne trgovine i deviznog poslovanja.


INFORMACIJE: Biljana Trifunović: 011/ 208-54-10, 011/208-54-11, biljana@ifa.co.rs

facebook twitter