ifa-logo-vektor50

Dragi prijatelji,

Rešili smo da vam pošaljemo jednom nedeljno pismo od prijatelja. Pismo koje će vas na par minuta „odvojiti“ od trenutnog posla i dati vam dodatni elan da nastavite radnu nedelju sa još malo više entuzijazma.

Šta krijemo duboko u nama


Svi smo obično veoma nestrpljivi da vidimo prijatelje kada se vrate sa nekog egzotičnog putovanja. Da vidimo slike, one druge koje nisu postavljenje na društvenim mrežama. Čujemo utiske i zajedno proživimo čarobne trenutke.

Pre dva dana sam imala divno druženje. Vratili se prijatelji sa putovanja. Bili su na Tajlandu, obišli bezbroj čarobnih mesta. Slike su nestvarne. Tako su lepe trenutke zabeležili, da sam se osećala kao da sam bila sa njima. Posetili su narovno i Bangkok. Utisaka bezbroj. Međutim, poseta Hramu zlatnog Bude, ostavio je na njih ali i na mene najači utisak.

Sam Hram zlatnog Bude, po njihovoj priči, veličine je kao jedna veća soba koja je ispunjena zlatnom statuom. Zlatni Buda napravljen od čistog zlata, težak je preko dve i po tone. Prema nekim procenama njegova vrednost je oko 196 miliona dolara. Ovi podaci su manje bitni od činjenice da su tajlanđani tek 1957. godine slučajno otkrili da se radi o Budi od čistog zlata.

Statua je napravljena pre par stotina godina. Pred neki od ratova koji su tada vođeni, kaluđeri su vrednu statuu obložili glinom, da bi je sačuval od osvajača. I tako je ostala sakrivena vekovima. Najverovatnije je da su osvajači pobili sve kaluđere koji su znali tajnu. Tek 1957. godine kada je trebao da se gradi novi put kroz Bangkog, prilikom premeštanja hrama i statue, od velike težine glina je pukla. I tako, sasvim slučajno kaluđeri su otkrili šta se nalazi ispod gline.

Neverovatno, ali istinito.

Istina je da svi mi imamo ispod kože skriveno blago, na koje često zaboravimo.

Nije to samo naša zasluga. U tome nam svesrdno pomažu svi, od roditelja preko nastavnika, okruženja. Svi se beskrajno trude da blago sa kojim smo rođeni što dublje sakrijemo u sebi, da se ne vidi.

Nekako, jedan od glavnih alata za vaspitanje a kasnije i saradnju sa ljudima, da bi istakli svoju “važnost”, svoj “autoritet” ljudi u drugim ljudima i deci pre svega uništavaju samopoštovanje i samopouzdanje.

Da bi se zaštitili od drugih, svoje blago sve više potiskujemo, i zaboravljamo ko smo. Istina je, da ti “najpozvaniji” čine to što čine, oni u stvari nedostatak svog samopouzdanja ispoljavaju grubošću i arogancijom.

Znate da volim brojeve i statistiku.

Preneću neke podatke koji su dobijeni istraživanjem u SAD, nisam našla da je nešto slično rađeno u Srbiji. Ali kako smo svi krvavi ispod kože, mislim da kada bi se takvo istraživanje uradilo u Srbiji, rezultati bi bili vrlo slični.

Deca na početku prvog razreda osnovne škole imaju jako visok procenat samopouzdanja preko 85%.

Nakon završetka osnovne škole, taj procenat bitno je niži, 67% dece je zadovoljno sobom. Nakon završene srednje škole tek 40% omladine je zadovoljno sobom. Kod devojaka procenat samopoštovanja pada čak na 29%.

Kada se radi o radnoaktivnom stanovništvu – dve od tri osobe imaju problem sa samopuzdanjem i samopoštovanjem. To je zvanično istraživanje.

Samopoštovanje predstavlja stav o našim unutrašnjim vrednostima, prihvatanje i vera u sebe. Samopouzdanje predstavlja poverenje u sposobnosti i znanja koja imamo.

Svakodnevnom trkom da uradimo što ono što drugi od nas očekuju i mi sami od sebe, dođemo u situaciju da pomislimo kako mi to ne možemo, ne ide nam. Uplašimo sami sebe. Kritikujemo sebe kao što su to nekada radili roditelji ili učitelji.

Pri tome se još i poredimo kako “baš to – neko iz našeg okruženja radi sa lakoćom”… a da pri tome nemamo pojma da ta osoba koja nam deluje sigurno i samouvereno ima ista ili slična razmišljanja.

U čemu je razlika.

Ta druga osoba suočava se sa izazovima, pokušava, vežba. Strah i nedoumica se prevazilaze kada se suočite sa njim. Suočavanjem i prihvatanjem sebe mi dozvoljavamo svom blagu u nama da zasija. Da izađe na svetlost dana. Teško je možda doneti odluku i krenuti. Posle svakog novog pokušaja sve biva lakše i jednostavnije.

Svi smo po nekada bili žrtva agresivnih ljudi koji su direktno urušavali naše samopouzdanje. Samo je pitanje koliko se brzo restartujemo, ili nam neko pomogne da shvatimo da problem nije u nama već u drugoj osobi.



Želim vam svako dobro.

S poštovanjem,

Biljana Trifunović


INFORMACIJE: Biljana Trifunović: 011/ 208-54-10, 011/208-54-11, biljana@ifa.co.rs

facebook twitter