Šta tačno čekate?

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Pre nego što vam saopštim jednu moju odluku, želim da porazgovaram sa vama o jednoj osobini koja nikako ne utiče na progres i prosperitet. Kako lični tako i profesionalni.
Radi se o dve osobine:
- Čekanje i
- Neodlučnost.
Dugačko se družimo, imala sam priliku da na razne načine upoznam većinu od vas. Neko je dolazio na seminare koje sam držala uživo, bilo vas je dosta i na online seminarima i webinarima koje sam organizovala. Dosta vas često mi piše, kao odgovore na moja pisma utorkom. Baš smo se zbližili i upoznali. Činjenica je da se našoj zajednici stalno priključuju novi članovi, a ima i onih koji odlaze iz raznoraznih razloga. Sve je to u redu.
Zašto sam stavila danas akcenat na čekanje i neodlučnost.
Pored navedenog, mnogo toga može o ljudima da se sazna i kroz brojeve. Meni je statistika veoma bliska još od studentskih dana.
Pratim brojeve i sklapam sliku.
Za ovu godinu, nisam vam pisala prodajne mejlove za platformu, jer smatram da ste upoznati šta radim i šta prodajem. Na kraju svakog pisma u poslednjih desetak napišem vam samo kratak poziv da se pretplatite na platformu.
Nakon svakog pisma, kada pogledam statistiku vidim da je veliki broj vas veoma zainteresovan za sadržaj na platformi. Kako bi žargonski rekli, kliknuli ste na dugme koje vodi na prodajnu stranicu platforme. Ako bi se gledala samo statistika, mogla bi da kažem da su rezultati impresivni. Međutim, KLIK ne znači ništa ako nema PRIJAVE.
Molim vas, nemojte ni slučajno pogrešno da me razumete, da sam nezadovoljna. Pretplatnika na platformi ima sasvim dovoljno, i to su ljudi koji iz godine u godinu produžavaju članstvo. Hvala im. Priključuju se i novi ljudi, ali većina njih nije sa mejling liste, već privrednici koji su me zapratili na Linkedinu.
Zaključila sam iz pomenute statistike da veliki broj vas ima potrebu da olakša svoj posao tako što bi postao član platforme, ali, uvek ima jedno ali koje svima stoji kao kost u grlu. A to je treba pitati šefa, direktora, vlasnika da odobri budžet za članarinu.
Razgovarala sam sa nekima od vas, inetresovalo me šta vas sprečava da popunite registracionu prijavu, kada vam je jako važno da imate podršku posebno kada je u pitanju devizno poslovanje, međunarodni ugovori, porez po odbitku i da ne nabrajam više.
Uglavnom odgovor se svodio na sledeće:
- - Čekam odobrenje od šefa ili
- Nemam hrabrosti da tražim dozvolu za budžet, nadam se da će se menadžment sam setiti.

Dragi moji prijatelji, ovakav pasivan stav, čekanje nikome ne koristi, pre svega lično vama, pa onda i firmi u kojoj radite.
Sve što sam uradila, sve što sam pokrenula i realizovala, sve što imam, imam zato što nisam čekala dok nisam bila spremna ili da me neko u akciji podrži.
Da se razumemo, i ja sam nekada radila u firmi, nisam od uvek bila donosilac odluka. I to gde sam radila, u novinarstvu, u dnevnoj redakciji gde je bio veliki podvig pronaći i oteti pisaću mašinu kao bi napisala izveštaj sa sastanka iz Skupštine. Da objasnim, nekada davno nisu postojali kompjuteri već mehaničke pisaće mašine. Redakcije su bile siromašne, dva do tri novinara „delila“ su jednu pisaću mašinu. Drugim rečima ko je bio brži dolazio bi do osnovnog sredstva za rad. A radilo se na normu. Koliko uradiš u toku meseca direktno je uticalo na platu i na napredovanje u karijeri.
Bila sam mlada kada sam bila novinar, ali vrlo ambiciozna, vredna, brza, hrabra. Za kratko vreme nakon pripravničkog staža već sam svojim angažovanjem dobila dozvolu da prisustvujem sednicama Skupštine SFRJ, SIV-a, da radim intervijue sa ministrima. To je bila u to vreme privilegija „starih iskaljenih novinarskih vukova“, ni slučajno mladog novinara. Ali dok su oni kafenisali, „bistrili politiku“ ili čekali da zakažu sastanak kod nekog direktora velike kompanije, sa nekim profesorom koji je učestvovao u pisanju na primer Zakona o računovodstvu ili porezu, ili interviju kod ministra, ja bi išla direktno. Čekala bi u kancelariji kod sekretarice u kancelariji da se pojavi meni u tom trenutku važna persona i zamolila bi za razgovor, za izjavu.... zavisi već šta je bila tema.
Ulazila sam u akciju srcem.
Ako bi imala problem kao mlad novinar da mi se obezbedi fotograf, stenograf, kola... išla bi bez pardona kod glavnog i odgovornog urednika.
Nisam bila bezobrazna (mada nisu tako mislile kolege koje su kilavile da urade svoj posao), jednostavno smatrala sam da imam pravo da tražim elementarne uslove za rad, a ja ću svoje zahteve za tim sredstvima opravdati svojim rezulatatima.

Naravno da se ponosio moj tadašnji glavni i odgovorni urednik da tekstove tadašnjeg „Privrednog Pregleda“ prenosi jedan TANJUG, POLITIKA....
Vidite, tih osamdesetih-devedesetih godina bila je velika nezaposlenost, ogroman broj mladih ljudi sa fakultetom dok su čekali posao radili su po kafićima, raznosili poštu itd. Ali i tada se cenio hrabar i dobar radink.

A sada?

A sada, vredan, stručan i lojalan radnik čuva se i neguje kao suvo zlato. Ako imate bar jednu od ovih osobina, zašto bi se stideli da tražite ono što vam je potrebno za posao, jer vi na taj način doprinosite prosperitetu firme. Ne tražite da vam firma uplati saunu ili zimovanje i to cele porodice.
Kao privatnik, mnoge poslove pokretala sam samo zato, što sam verovala u njih, što sam se u srcu radovala do bi radila, mada nisam imala nikakvu garanciju da ću uspeti. Da li ću uložen novac povratiti. Za sadanju platformu, koja je i dalje u procesu stalnog doterivanja i šminkanja 2018. godine uložila sam preko 9.000 eur. Svake godine ulažem u održavanje platforme i server puno novca. To je moj izbor i sve dok mi bude pričinjavala radost to ću raditi. Radim ono što želim i volim da radim, na moj način i u moje vreme. Bilo je projekata koje sam pokretala mnogo pre vremena tržišta, ali bili su u moje vreme. Kretala sam u nove akcije i ako nisam znala kako ću dalje.

Zato ne verujem u čekanje. Ni u to da je potrebno da se načekam i namučim da bi ostvarila ono što želim. Da li se bar malo slažete sa mnom.

Razumem da ako radite na poslovima koja nemaju dodira sa spoljnom trgovinom, deviznim poslovanjem i porezima, platforma definitivno nije za vas. Znam da među vama ima i takvih, to je u redu.
Ali, vi kojima ova platforma treba kao vozaču skupih kola kasko osiguranje, prestanite da čekate da se neko seti da vam je potreban alat za rad. Učinite malu pobedu, odvažite se i hrabro pitajte šefa da se registrujete na platformu. Već kada vam budem pisala sledeće pismo videćete na platformi bar deo firmi koje su višegodišnji članovi platforme, upravo se koriguje lending stranica sa banerima-logo firmi koje su iz godine u godinu pretplatnici platforme.
Ovo pismo sam vam napisala iz jednog posebnog razloga. Ova pisma su ekskluzivna, ne objavljujem ih nigde sem što ih šaljem vama. Još nisam postavila nigde obaveštenje, prvo ga pišem vama da će godišnja članarina na platformi od 01. 04. 2024. godine biti znatno veća.

Idućeg utorka, objaviću novu cenu godišnje članarine. Svi vi kojima je ovaj sadržaj potreban za rad, iskoristite priliku i učlanite se po staroj ceni.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com
    Ako ne želite da primate ove mejlove, kliknite na OVDE.