Jednostavno nije uvek lako

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Sigurna sam da ste i sami puno puta u životu čuli od neke osobe da vam kaže:
- Tebi je lako, gledam te kako to lako radiš, baš ti zavidim.

Da li sam u pravu, sigurno ste puno puta čuli ovakvu i sličnu rečenicu od vaših ukućana, rodbine, prijatelja, kolega. Obično bi vam to rekli kada vi radite neki posao sa lakoćom, ljubavlju, posvećenosti.
Najčešće nismo spremni da ulazimo u dijalog i objašnjavamo, koliko smo uložili truda, vremena, pokušaja da bi nam neka aktivnost bila baš laka.
Lakoća i jednostavnost postižu se kada nešto pokušavamo, radimo, vežbamo, usavršavamo i onda to nekoj drugoj osobi izgleda kao da radimo levom rukom.
Kada kažem levom rukom to znači da radimo sa lakoćom, sigurnošću i uvek očekujemo da će taj posao, ta aktivnost da da odličan rezultat.

Žena koja je vešta u kuhinji, koja voli da sprema hranu za svoju porodicu ne pristupa pripremi hrane sa strahom i pitanjem: Kakav li će ovo ručak da bude?
Ona, i kada sprema neko novo jelo koje je videla na internetu, zna da će biti super, jednostavno kuvanje joj ide od ruke i ne očekuje neprijatno iznenađenje.
Isto je i na poslu, kada radite posao koji ste savladali, koji razumete, volite i radite odgovorno, dok vas neko posmatra misli da je taj vaš posao baš lak i jednostavan.
Sve je lako i jednostavno kada se navežba, nauči, usvoji.
U stvari ništa i nije tako lako u početku. Ni samo hodanje, koje nam se sada podrazumeva naučili smo iz puno pokušaja. Sada kada znamo da se hodanje podrazumeva, dese se iznanađenja, cipele koje nas žuljaju, previše su tesne ili je tvrd đon, desi se da jedva dođemo do kuće i osetio ogromno olakšanje kada ih skinemo.
Takve situacije dešavaju vam se i na poslu koji inače lako radite, dešava se da naiđete na problem, na neku nejasnoću ili novinu.
U takvim situacijama, različiti ljudi različito reaguju.
E sada, vi koji ste posvećeni i odgovorni, tražićete rešenje situacije bez drame i histerije.
Postoje i one druge osobe, koje su sklone da vam kažu lako je tebi počinju da drame, kukaju da imaju nerešiv problem. Traže da se pola ekipe uključi u rešavanju njihovih problema, koji možda ni nisu nešto posebno veliki.
Razlika između prve i druge grupe ljudi ogleda se u odgovornosti.
Pročitala sam nedavno šta je rekao o odgovornosti Bob Moawad:
- Najbolji dan u našem životu je onaj dan kada odlučimo da uzmemo svoj život u svoje ruke. Bez izvinjenja ili izgovora.

Ovo je živa istina. Kada prihvatimo odgovornost počinje pravi život. Tada život počinje da bude lakši, lepši, jednostavniji. Umor, dosada, nezadovoljstvo nestaju.
Kada prihvatimo odgovornost, to ni slučajno ne znači da nećemo naići na prepreke u životu. Da nam nije potrebna nečija pomoć i podrška na putu. Ali podrška i pomoć su alati koji nam samo pomažu da se lakše i brže krećemo ka svom cilju.
Činjenica je da skoro svako od nas može uz veći ili manji napor da se popenje na 8 sprat. Ali, priznaćete da je lakše i jednostavnije na taj isti osmi sprat otići liftom.

Osoba koja potraži stručnu pomoć, ona samo želi da ide brže i jednostavnije ka svom cilju, ne prebacuje odgovornost na osobu koja joj na tom putu pomaže.

Sećam se kao juče da je bilo, a bilo je davno, kada sam jednoj prijateljici pokušavala da objasnim obavezu plaćanja poreza po odbitku na uvoz softvera. Da postoje tanane nijanse kada se obračunava i plaća porez po odbitku a akada ne. Takođe, da li postoji potpisan međudržavni Ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, i ako postoji da se primenjuje povlašćena poreska stopa koja je definisana konkretnim ugovorom. Pričala ja, objašnjavala, dala sve od sebe da joj na što jednostavniji i lakši način približim ovu složenu situaciju jer ona se upravo zaposlila u jednoj kompaniji i trebala je da izvrši obračun pomenutog poreza.
Unela sam se toliko u temu da nisam ni primetila da njene misli lutaju ko zna gde.
Kada sam završila sa objašnjavanjem pitala sam je da li joj je jasno, i da li može sada ona to sama da uradi, ako zapne tu sam. Na moje zaprepašćenje mrtva hladna, bez trunke griže savesti, što bi mladi rekli, bez blama reče ona i osta živa:
- Ej draga, ti bre to držiš u malom prstu. Poslaću ja tebi sutra moje papire pa mi uradi.
Hvala Univerzumu, brzo sam došla sebi i rekla, NE.

- Ja sam tebi u slobodno vreme posvetila pažnju, objasnila ti sve do najsitnijih detalja, već sam ti na mejl poslala sav potrebni materijal. To je tvoj posao, tvoja odgovornost, ako si se prihvatila posla odgovornost je tvoja da nučiš, da se posvetiš zadatku ili odustani.
Naravno da joj nije bilo pravo. Nisam ispala carica kako bi mi obično rekla u situacijama kada sam joj pomagala na sličnim poslovima. Kako joj je do posla bilo stalo, a još više do dobre plate, odvojila je vreme i sa pažnjom je sama prošla kroz materijale i primere koje sam joj poslala i na kraju uradila posao baš kako treba.
Ovo je jedan od brojnih mojih iskustava koja su me naučila da ljudima treba pomoći do određene granice, a dalje odgovornost je njihova. Svako odgovara za svoje postupke u životu.

Vi dragi prijatelji, ne trebate da se ustručavate kada vam je potrebna pomoć i podrška, slobodno je tražite, ali imajte na umu da je krajnja odgovornost na vama. Odgovornost je na vama i kada ćutite, kada ne kažete da vam je potreban dodatni alat za rad i radite posao bez neophodne pomoći i podrške.

Vidite, ja vama stvarno mogu biti velika pomoć i podrška u spoljnotrgovinskim i deviznim poslovima, u poreskim situacija posebno kada se radi o izbegavanju dvostrukog oporezivanja. Mogu da budem taj lift koji će vam pomoći kroz stručne tekstove, online seminare, biznis Zoom sastanke, brze odgovore na vaša pitanja i nedoumice, na vama je da se registrujete na platformu i da ove složene poslove radite lakše i brže.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com
    Ako ne želite da primate ove mejlove, kliknite na OVDE.