Strah od odbijanja je daleko veći od straha samopovređivanja

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Zanima me vaše osećanje, koliki je vaš strah od odbijanja, posebno kada trebate da pitate pretpostavljanog za slobodan dan, za neki seminar, za povišicu plate. Poslodavci i menađžeri, nisam ni na vas zaboravila, koliko vi strepite kada trebate da urgovorite neki veliki i važan posao sa novim klijentom.
Koliki je vaš strah od odbijanja?
Činjenica je, naučnici i stručnjaci su odavno dokazali, da je strah normalno prirodno osećanje svake osobe. Jedini lek je suočavanje sa istim.
Što je veći broj suočavanja, ili ti odbijanja, povećavaju se šanse za uspeh, za prevazilaženje straha i dobijanje pozitivnog, željenog odgovora.
Ispričaću vam nedavno iskustvo jedne moje poznanice.
Suzana je u maju bila 7 dana sa jednom grupom ljudi na Rtnju. Svaki dan je bio poseban izazov za sebe. Učesnici tog seminara, nisu bili samo na testu fizičke izdržljivosti već i mentalne.
Mnogi od vas znaju, da se na vrh Rtanj kreće u toku noći da bi u zoru stigli na vrh i dočekali izlazak Sunca. Ko je probao bar jednom zna da to nije lak podvig, napomenuću još da gospođa ima blizu 60 godina života.
Sa lakoćom se popela na vrh Rtnja.
Jedan dan proveli su skoro sat vremena u ledenoj vodi do kolena...
I tako redom. Svaki dan je imao svoju temu, svoj psihofiziki test.
Jedan od tih sedam dana bio je prelazak bosim nogama preko veoma debelog žara.
Prethodno su skupljali debelo granje. Napravljena je buduća lomača od 1 metra širine, 1 metar dužine i 1 metar visine. Onda su je upalili i pustili da izgori da bi se napravio debeli žar od nekih 5-10cm.
Nakon toga, ko je želeo i verovao u sebe da će dušom i telom biti u balansu mogao je probati da pređe preko tog žara a da pri tome ne izgori noge. Da ne dobije teške opekotine.
Dobar broj učesnika tog retrita odustao je od izazova. Moja prijateljica Suzana, koja je bila u balansu i puna vere u sebe, da će sve biti dobro odvažila se.
Hrabro je prešla preko tog žara, ali dragi prijatelji, nije ona prešla jednom stazu žara dugu 1 metar, ova žena je 5, hej, pet puta je prešla preko tog debelog žara, bez jedne jedine opekotine. U stvari, sutradan je videla da je imala jedan mali plikčić ispod palca desne noge. Nije bila sigurna, da li se ispekla, ili je to od velikog pešačenja, penjanja i spuštanja niz strmine ove predivne planine.
Da, moja hrabra i odvažna Suzana sve izazove je uspešno savladala. Pokazala je izuzetnu fizičku i psihičku spremnost, stabilnost, jednostavno rečeno balans duše i tela.
Podvig za svako poštovanje.
Nakon takvog iskustva, čovek bi pomislio da je ova žena neustrašiva, da sve što zamisli i poželi u stanju je da ostvari.
Eeee, u tom grmu leži zec.
Suzana je hrabra, odvažna, sa velikom fizičkom i mentalnom stabilnošću samo u situacijama koje 100% zavise od nje. Nije se bojala hoće li se povrediti. Hoće li na tom žaru zadobiti teške posledice.
Da bi vas uverila, kakav je to bio žar poslala mi je slike, da i vi vidite.
Nije se Suzana bojala da će nakon sat vremena provedenih u ledenom potoku da se ukoči ili prehladi.
Nije se bojala da li će uspeti da prati grupu na pohodu do vrha Rtnja, da li će se umoriti, da li će moći da drži tempo sa mnogo mlađim osobama od sebe.
Sve što zavisi od nje, ona to može.
Ali, svaku sreću kvari jedno ali, ali Suzana ima već 6 meseci spreman jedan veoma koristan seminar. Odlične alate koji su neophodni velikom broju ljudi. Odlične metode kako sami sebi da pomognemo, odnosno da vežbamo da ne bi imali probleme sa kičmom. Znam provereno šta ova dama zna i može. Ali ona ne zna šta stvarno može. Punh šest meseci ona iz dana u dan, od ponedeljka do ponedeljka odlaže trenutak kada će da oglasi svoj seminar. Kada će informaciju o tome šta zna i može da podeli sa svetom.
Nedavno sam joj baš strogo rekla sledeće:
- S kojim pravom ti uskraćuješ ljudima i te kako važne informacije i pomoć. Dokle ćeš da čuvaš svoje darove od sveta?
Znate šta mi je odgovorila, ova neustrašiva žena:
- Bojim se. Strah me da objavim poziv za seminar i da mi se niko ne prijavi. Nemam hrabrosti da se suočim sa eventualnim neuspehom. Eto to je razlog što već šest meseci moj seminar stoji spreman u računaru sa sve slikama, snimljenim vežbama itd....
Vidite, ova žena nije imala strah od povrede ali od odbijanja budućih klijenata ona je paralisana. Ne radi ono što najviše voli. Ne radi ono što bi velikom broju ljudi bio od koristi. Zbog čega?
Zbog umišljenog straha da joj se niko neće prijaviti.
Da li će se neko prijaviti ili neće, to će ona i svi koji su u sličnoj situaciji saznati tek nakon objave. Tek nakon ponude. Briga i strah od odbijanja veliki broj ljudi drži zaglavljene u mestu pri tome su vrlo nesrećni.
Do sada sam Suzanu bodrila sto puta da krene, da proba, još stoji i čeka.
Znam ja vrlo dobro, kakos se sam od sebe napravi grč u stomaku kada se objavi neki seminar, hoće li se ljudi prijaviti ili ne. Ali kako bi znala da li će se oformiti grupa ako vas ne obavestim da ću kao sada imati seriju veoma stručnih i korisnih seminara.
Znam, da se u toku oktobra javilo bar 10 osoba kada sam rekla da ću primati nove pretplatnke na platformu, kako im je sadržaj na platformi neophodan, kako se već dve godine peku na tihoj varti a nemaju hrabrosti da pitaju pretpostavljene da im odobri budžet za godišnju članarinu.
Kada čujem, da osoba koja radi na veoma složenim i važnim poslovima poput spoljne trgovine i deviznog poslovanja, da nema hrabrosti da pita šefa za pretplatu. Kada pitam, pa dobro kako radite, kako primenjujete zakone, odluke, podzakonska obavezujuća akta. Kada čujem odgovor, ja se jednostavno zaledim. Zaledim se od odgovora koji glasi, pa snalazim se na internetu, pronalazim besplatne savete pa nekako odradim posao.
To smatram da stvarno nema smisla. Nema smisla ne reći svom pretpostavljenom od nekog „straha od odbijanja“ da vam je neophodan alat za rad. Obično kažem:
- Kako vas nije onda strah od greške koja će firmu mnogooo da košta. Kako vas nije strah od otkaza zbog načinjene greške i štete firmi.
Vaš pretpostavljeni ni ne pretpostavlja šta je vama potrebno. Pretpostavljeni očekuju da uradite na najbolji mogući način posao u što kraćem roku i to ISPRAVNO, i TAČKA.
Vaše je da kažete šta vam je neophodno da bi mogli da uradite tačno i odgovorno posao.
Dragi moji prijatelji, svako od nas ima svoje strahove, pa i strah od odbijanja. To nije sporno. Ali kako nastaju strahovi tako i nestaju. Mrak nestaje kada se upali svetlo. Samo da znate, mučenje, odlaganje da se suočite na nekim strahom od odbjanja, ili bilo kojim drugim strahom to je u stvari samopovređivanje. Da li vam je to potrebno?
Meni to stvarno ne treba, kada imam potrebu da pitam ili tražim to uradim, pa videću kakav ću odgovor dobiti. U skladu sa odgovorom znam koje dalje akcije trebam da preduzmem.
Vama od srca želim da se zauzmete za sebe, i da svakodnevno vežbate suočavane sa strahom, odnosno da ga prevazilazite. Svaki i najmanji napredak je uspeh.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com
    Ako ne želite da primate ove mejlove, kliknite na OVDE.