Tiha podrška

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Nezamislivo je da vam danas pišem koliko je važna jasna i precizna komuniacija kako na poslu tako i u životu. Kada nešto kažemo jasno, ili čujemo jasnu poruku mnogo se laše funkconiše, nema naknadnih nesporazuma.
Ovih dana svi smo u šoku, neverici i bolu, nemoguće je pisati i razmišljati o nečem drugom već o tragediji koja je zadesila naše društvo. Muk i neverica razlila se po celom regionu, ne samo da smo mi u Srbiji zanemeli od užasa, već ceo region.
Bili smo u vikendici na Dunavu kada smo čuli za strahotu. Nakon šoka, sedela sam na terasi, imala sam utisak da su i ptice tog dana prestale da pevaju, ili ih ja jednostavno više nisam čula. Vikend naselje je ogromno, kažu da je to najveće vikend naselje u Srbiji. Obićno za praznike i vikendom, skoro da u svakom dvorištu ima ljudi, čuje se sa svih strana dečija graja, ljudi šetaju, neki idu šumskim stazama, dok većina se šeta na lepo uređenoj šetačkoj stazi . U subotu vreme je stalo. Stao je život. Nije bilo šetača, nije se čula cika i igra dece. Samo jedan teški muk.
Sigurna sam da se i vi tako osčećate. Tišina i neverica.
Kada smo već kod tišine, dugo mi smeta tišina i tiha podrška koju pojedini policijski službenici svesrdno daju kriminalu. Nešto o čemu se ćuti. Nešto što se već nekliko decenija podrazumeva, a to je:
  • Osoba koja je žrtva nasilja i nepravde se analizira. U ponašanju žrtve nasilja traže se uzroci, šta je pogrešno uradila te je izazvala nasilnika da „uzme stvar u svoje ruke, i da deli pravdu na svoj način“.
  • Za nasilnika obično se pronalazi milion i jedno opravdanje, razlog zašto je baš tako moralo da se desi. Obično bi usledio „mudar zaključak: ne bi se to tako desilo da žrtva nasilja nije uradila to i to....
Poremećen odnos vrednosti je na svim nivoima. Odavno je postalo „novo normalno“ što je nešto gore to je bolje. Odavno se veličaju i cene neke vrednosti koje su do pre 3-4 decenije bile nezamislive, bile su bruka.
Podeliću sa vama iskustvo jednog mladića, žrtve nasilja pred kojim su organi reda zatvorili oči i dali podršku nasilnicima.
Drugovi našeg sina su momci od oko 30 godine. Sve su to divni momci koji su pozavršavali fakultete, rade. Obični vredni momci. Pre godinu ipo dana, tačnije januara 2021. godine Zdravko je upoznao jednu devojku. Delovala je da je ok, i ona je završila fakultet, radi i živi sama u svom stanu. Izašli su nekoliko puta, i jednog vikenda na njen predlog otišli su jedan od najponatijih noćnih klubova. Zdravko nikada tamo nije bio, ali da ne bi ispao „mamina maza“ prihvatio je predlog da se te večeri nađu u tom lokalu.
U početku, sve je bilo u redu. Sedeli su razgovarali, pijuckali neko piće i slušali muziku.
U jednom trenutku, Zdravko je krenuo do toaleta. Ništa neobično, pa tamo svi moramo da idemo. Da je kojim slučajem znao šta će se desiti, sigurna sam da bi trpeo naredna tri dana i ne bi pošao tamo gde i car ide peške.
Bez ikakvog razloga, obezbeđenje prestižnog lokala skočilo je na momka i izvukli su ga u duksu napolje. Bez objašnjenja i bilo kakve primedbe na njegovo ponašanje, njih 4-5 počelo je da ga bije, udara pesnicama i šutira nogama gde su stigli. Momak nije imaš šanse da pruži otpor i da se branii kada ga je 4-5 uvežbanih „profesionalaca“ napalo. Nakon dobrih batina, usledilo je tek šok. Uzeli su mu novčanik, s punim pravom preturali po novčaniku, uzeli sav novac i platne kartice. Nakon toga oduzeli su mu i telefon. Kao što znate većina ljudi ima u telefonu upisan svoj PIN za platne kartice. Oduzeli su mu i ključ od stana. Jaknu je prilikom ulaska u klub predao na gardarobu.
Bez novca, telefona, ključeva od stana i zimske jakne nakon još par udaraca pustili su ga da ide, bez prava da uđe i uzme bar jaknu. Napolju je bio mraz.
Nasilnici su otišli do prvog bankomata i sa računa su poskidali iz nekoliko puta sav novac – čitajte celu platu tog mladića.
Tako ponižen, prebijen i opljačkan došao je kući. Sva sreća roditelji su bili kod kuće i mogao je da uđe u stan.
U pratnji oca, otišao je u policiju, pa u Urgentni centar na pregled pa opet u policijsku stanicu koja je na opštini gde je sedište tog „elitnog kluba“.
Službenici su uzeli uredno podatke, ispitivali momka i prema njemu se ponašali kao da je on kriv što se to desilo. Nisu uzeli u obzir ni batine, ni krađu skupog telefona, ni jaknu ni podignuti novac. Sve vreme je akcenat bio da momak „prizna“ šta je uradio, čime je izazvao obezbeđenje da bi dobio batine.
Otac je sedeo u čekaonici, dok je Zdravko bio na razgovoru kod inspektora, prišla mu je mlada policajka i pitala o čemu se radi. Otac je ukratko ispričao šta se i gde desilo.
Na očevo zaprepašćenje, devojka je rekla:
  • „Momak je u stvari bio tipovan. Devojka je ciljano izabrala taj lokal. Ne samo u tom lokalu, već u mnogima svake noći se slično dešava“.
Slegla je ramenima i krenula niz hodnik. Kada je otac u neverici pitao:
  • „Hoće li policija privesti počinioce ovih brutalnih batina i pljače. Tačno se zna ko je te noći bio u obezveđenju tog lokala?“.
Devojka je rekla:
  • „Ne verujem, to je redovna pojava i niko ih ne dira, rade šta hoće“.
Ni skoro godinu i po nakon tog nemilog događaja, od policije nije bilo nakvih vesti da li su počinioci pronađeni, da li su preduzete neke mere....
Fizički bol koji je taj momak preživeo, prošao je. Gubitak novca, telefona i jakne manje je važan.
Ali poniženje i duševni bol koji je u tri navrata doživeo, sigurno će pamtiti celog života:
  • Devojku koja ga je svesno namamila u lokal;
  • Batine, pljačku i po mrazu peške povratak kući ... i
  • Policija čiji je zadatak da štiti građane u stvari štiti kriminalce i daje im tihu podršku.
Ovaj slučaj je jedan od hiljade slučajeva koje povređeni ljudi prepričavaju po kućama. Takođe, prepričavaju se„uspesi“ kojima se nekažnjeni hvale. Narod i deca to slušaju. Svaki „podvig“ treba nadmašti. Biti „bolji“ od onog pre. Biti bolji je imperativ kako u sportu, tako u životu ali najlakše je biti bolji u gorem. To je lakše.
Počinioci na žalost nisu sami, imaju saveznike i pomagače na sve strane. Sigurna sam da je svako od vas čuo bar jednu sličnu priču poput ove.
Nekada davno, momci su se tukli ako se obojici svidi ista devojka. Danas im devojke služe kao mamac da bi došli do plena. Neke devojke to čine dobrovoljno radi neke skupe krpice. Neke moraju.
Da li će tragedije koje su se desile 4. i 5. maja uticati da se društvo trgne na svim nivoima, ostaje nam da vidimo. Da je društvo zagazilo do guše u blato, je činjenično stanje.
Nasiljem se ne rešava nasilje. Ali dok nasilnici slobodno šetaju ulicama, biju i ubijaju nekažnjeni ne možemo očekivati da će doći do nekih promena.
Ovih dana, najviše se govorilo o roditeljima i porodici. Porodica jeste osnovna ćelija društva. Sve dobro i manje dobro nosi se iz kuće. Često se pričalo o porodici kao glavnom uzročniku lošeg. Roditelji su stavljeni prosto na stub srama. Mali broj ljudi se zapitao koju ulogu u vaspitanju imaju učitelji, profesori, društvo, tv, društvene mreže, država?
Šta vredi, kada roditelj učini sve da da ono najbolje iz sebe, da podigne zdravo, pravo i pametno dete kada se ne zna u kom pogrešnom trenutku na pogrešnom mestu može to dobro dete da se nađe i doživi tragediju.
Da li je potrebno da se desi ovako nešto nezapamćeno, da bi krenuli sa dna i promolili glavu iznad vode. Ili, će kao do sada da bude tri dana čuda pa opet po starom.
Dragi prijatelji, znate da sam optimista, da verujem u ljude i da mnogo volim ljude. Ali, više ne mislim da je minut do dvanest da bi se nešto preduzelo, davno je prošlo dvanaest sati. Potrebno je da se svi na svoj način udružimo i damo svoj doprinos promeni, jer ako budemo ćutali uskoro će nam druge strahote postati „novo normalno“. Načisto će mo otupeti i postati neosetljivi na tuđi bol, na tuđu muku, a to milsilm da nije društvo u kojem želimo da živimo. To što je u nekim zemljama takvo ponašanje postala uobičajena dnevna vest, ni slučajno nije model po kojem i mi trebamo da živmo.
Uvezli smo mnogo nepotrebnih stvari i načina ponašanja iz razvijenih zemalja. Ako već moramo da uvozimo beli luk i pasulj, jer je proizvodnja u Srbiji nedovoljna, smatram da ne moramo da budemo uvoznici nasilnog i monstruoznog ponašanja.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com
    Ako ne želite da primate ove mejlove, kliknite na OVDE.