Ko je vredniji i važniji?

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Već nekoliko nedelja mota mi se po glavi misao, i odlažem da je podelim sa vama, misleći da još nije trenutak. Danas osećma da je došlo vreme da kažem neke istine i zablude koje nam se svakodnevno serviraju sa svih kanala informisanja. A, poruka je sledećeg sadržaja:
  • Dokle ćeš da gubiš vreme radeći za nekoga. Kucnuo je čas da uzmeš sudbinu u svoje ruke i postaneš preduzetnik. Samo preduzetnik/ca voli svoj posao i radi ga srcem, dok svi ostali koji su zaposleni odlaze na posao samo radi plate....
Teška neistina koja se servira ljudima, i daje osećaj manje vrednosti, da ako kojim slučajem neko radi u firmi, nije dovoljno hrabar i sposoban da samostalno vodi svoj posao.
Postoje brojni oglasi na društvenim mrežama koje pozivaju na edukaciju, rast i razvoj pre svega:
  • Žena preduzenica. Autorke tih vervatno vrlo korisnih seminara dele kompletno stanovništvo prvo polno, na žene i muškarce. Pa onda dodatno još prave podelu između žena, na one koje su preduzetnice i zaposlene. Zaposlene nisu ciljna grupa za njih.
Ne znam da li ste uočili takve oglase, brojne priče i veličanje samo žena preduzetnica, dok se na žene koje isto tako vredno rade i doprinose ovom društvu stavljaju u drugi plan, kao da su manje vredne.
Nadam se da ste se složete, da to apsolutno nije tačno.
Poziva i podrške u sticanju veština i znanja muške populacije, ima ali oni su u manjini u odnosu na broj oglasa i priča koje su namenjene pre svega ženama preduzetnicama. Pri tome, zaboravlja se da ta žena preduzetnica najčešće ne može sve sama, da joj je potrebna pomoć saradnika.
Zaboravlja se na činjenicu, preduzetnica ili zaposlena, svi mi na kraju radimo za nekoga. Svi nekome služimo. Svako zanimanje je samo karika u krugu potreba života. Niko od nas nije samodovoljan. Bez klijenata i saradnika bilo koji posao nema smisla.

Možda vam ovo pismo koje pišem, baš dan u pred taj famozni osmi mart, zvuči čudno, kao da sam sto posto promašila tajming. Možda da a možda i ne.
Vidite šta sam se uverila u svojoj višedecenijskoj praksi privatnika.
Osoba koja voli svoj posao, radiće ga sa ljubavlju bez obzira da li ima svoj biznis ili je zaposlena.
Ovo je istina, znam puno privatnika koji uspešno vode svoj biznis, ali ne iz ljubavi što vole to što rade. Rade jer im donosi novac. Da se raumemo, novac je svakom od nas potreban, ali postoje dve kategorije ljudi:
  • Jedni rade za novac;
  • Drugi rade zbog novca.
Ljudi koji rade zbog novca nalaze se u obe kategorije zaposleni ili vlasnici svog biznisa. Njima je samo novac i zarada motiv da rad. Sam posao kao posao ne donosi im zadovoljstvo, nisu ni motivisani da iskažu sve svoje potencijale i kreativnost. Kretivnost i zadovoljstvo pronalaze u hobiju i nekim drugim aktivnostima.
Ljudi koji rade za novac, su osobe koje vole svoj posao i rade ga iz ljubavi, imaju životnu radost i strast dok obavljaju taj posao. I najmanji uspeh na poslu njih ispunjava radišću i ljubavlju.
Predstaviću vam dva skorašnja moja lična iskustva.
Suprug i ja smo malo malo, u ozbiljnoj adaptaciji da li vikednice, poslovnog prostora ili stana, u proseku na svakih 6-8 godina. Za ovih 37 godina zajedničkog života, ovo nam je deveta adaptacija, ali ona prava, da ostanu samo zidovi i onda da menjamo renoviramo sve iz početka. Nije da nam je to hobi i da baš uvek uživamo ali šta je tu je. Sada samo opet u toj fazi.
Slučajno smo pre par meseci svratili u jednu prodavnicu da kupimo tuš za kadu, jer postojeći nije više bio dobar, voda je počela da prska na sve strane. U prodavnici su bila dva muškarca (znam da su zaposleni jer postoji čitav lanac prodavnica te firme po Beogradu), kada samo rekli šta nas interesuje, ja ne mogu rečima da vam prepričam tu ljubaznost, tu struku, poznavane robe, kvaliteta, odnos kvaliteta i cene koju nam je mlađi mušakarac predstavio. Ostetila duboko poštovanje i zahvalnost prema tom čoveku, posebno što sam par dana pre posete ovoj prodavnici bila kod ortopeda.
Imam problem sa nogama, počela su stopla da mi se spuštaju i sva obuća mi je neudobna. Otišla sam u privatnu ordinaciju, dočekala me veoma ljubazna posvećena medecinska sestra i doktor. Očekivala sam da će cenjeni lekar da priđe bar metar bliže da pogleda moja stoplata i da stručno mišljenje. Ne, sedeo je na distanci od par metara, ceo pregled obavila je ta žena koja radi svakako za nekoliko puta manju platu od njega, dok je on nezainteresovano gledao na drugu stranu. Da li sam kupila uloške i ono što nude. Naravno da nisam, otišla sam na drugo mesto, tamo gde je ljudima stalo do ljudi.
Što se tiče prodavnice sanitarija, i ako nam ni malo nije blizu kuće, sada kada kupujem krupne i skupe stvari nije nam teško da sednemo u kola i odemo kod tih divnih ljudi da pazarimo jer imamo poverenja i znamo da će nam preporučiti baš ono što nama treba.
Ovo je samo jedan u moru primera, da u opšte nije bitno obrazovanje, status zaposleni-vlasnik. Razlika je u odnosu prema poslu. Voli ili ne voli to što radi.
Dragi prijatelji, ove primere sam vam napsala iz posebnog razloga, zato što među vama ima vlasnika biznisa ali mnogo više je vas koji ste zaposleni. Meni ste podjednako važni i dragi i jedni i drugi. Važno mi je da ste dobri ljudi i da volite to što radite.
Dešava se da radimo baš to što volimo, ali opet dolazi do umora, prezasićnosti i .... otkriću vam jednu od brojnih svojih saznanja, često iz ljubavi prema poslu dozvoljavamo sebi da se premaramo, ili da radimo posao na način koji nas umara.
U narednom periodu, potrudiću se da vam prenesem ono što sam sama naučila na brojnim edukacijama i kroz knjige, kako da podignem, kanališem i čuvam svoju energiju.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com
    Ako ne želite da primate ove mejlove, kliknite na OVDE.