Bezuslovna podrška

Dragi prijatelji,
*Ovaj mejl primate u okviru moje email kampanje "Jasno i po zakonu". Ako ne želite da primate ove mejlove, kliknite na OVDE.
Hvala vam što ste deo zajednice koja čita moja pisma utorkom. Vi koji ste sa mnom od početka, dakle od aprila 2019. godine, kada sam počela da vam pišem pisma prijatelja, znate razlog toga što sam počela da ih pišem. Pisala sam ih tada sa dubokom verom i željom da vama bar na kratko ulepšam dan, a istovremeno ­– pisma su bila molitva za zdravlje moje drage drugarice.
Nakon nekog vremena, kada se ispostavilo da je sa njom sve u redu, mi smo već bili napravili međusobnu mrežu poverenja, prijateljstva. I tako, utorak po utorak, i već smo duboko u četvrtoj godini povezanosti i druženja.
Ovim pismom želim da vam čestitam Novu 2023. godinu. Da vam poželim puno sreće, zdravlja, radosti, obilja svake vrste i da posao radite sa lakoćom.
Da, sa lakoćom, jer kada nije lako i zabavno, onda je to mučenje. Kako to ne želim sebi, ni u kakvom slučaju ne mogu da poželim bilo kome, a kamoli vama – mojim prijateljima.
Znam da ste u ovom periodu svi užurbani, i gde god da pogledate – čeka vas neka obaveza, bez obzira na to da li se radi o poslu, porodici ili prijateljima.
Tu je još armija divnih ljudi koja sve nas sa svih strana podseća da je ovo vreme idealno za postavljanje godišnjih planova i ciljeva.
U dane praznika, nekako pronađete vreme i napravite svoju listu ciljeva za narednu godinu, sa čvrstim obećanjem da ćete dati sve od sebe da ove godine do kraja ispoštujete sve zadate ciljeve.
Kada prođu praznici, i vratimo se u redovno stanje, tamo u februaru, martu, najčešće se zaborave data obećanja i postavljeni ciljevi. Neko je možda poželeo, zapravo zarekao se da će posvetiti više pažnje svom zdravlju, a često, posebno dame, obećaju sebi da će do leta da oslabe 5-7 kilograma. Neko bi da ostvari ovo, neko ono....
Koliko je ljudi, još je 10-15 puta veći broj želja i planova, koji najčešće ostanu samo „slovo na papiru“.
Sve što ste napisali jeste važno i dobro, ali nažalost, mali broj ljudi se potrudi da sprovede u delo svoj plan. Teško je menjati navike; promene su teške – nekada bole a nekada koštaju.

To šta ćete vi da poželite sebi za Novu godinu – to su vaše želje, i od srca vam želim da ih ostvarite. Želje i ciljevi se nekada ne ostvaruju zato što nas je neko sabotirao, zabranio nam, i sl., ili sami odustanemo od njih, sami sebe sabotiramo...
Nije mi namera da vam u ovom svečanom pismu dajem savete o ciljevima, ja mogu da vas savetujem na polju moje ekspertize. U ovom trenutku želim da vam kažem nešto jako važno:
  • Budite nežni prema sebi!
  • Volite sebe!
  • Podržite sebe na svom životnom putu!
Da li znate kada ste dobili bezuslovnu podršku u životu?
Ne, imam lakše pitanje: kada ste svom detetu ili deci dali bezuslovnu podršku?
Od rođenja pa do kraja podršku i ljubav obično dobijamo i dajemo uslovno. Budimo iskreni prema sebi: koliko ste puta uslovili svoje dete, ili sestru, na primer – ako uradi to i to, vi će te onda uraditi, dati.... Taj proces, zapravo te uslovljenosti dešavaju se u našim glavama i kada ih ne izgovorimo. Najmanje što očekujemo od drugih kada dajemo podršku, ljubav, poklon ili bilo šta – to je da nam uzvrate bar zahvalnošću. I zahvalnost potpada pod uslovljeno davanje i primanje.

Bezuslovna podrška


Jedini put kada smo svi mi dobili i dali bezuslovnu podršku?
Jedini put kada se nije sumnjalo u naš uspeh?
Jedini put kada su se svi smejali i ohrabrivali naše neuspele pokušaje?
Jedini put kada su nas iskreno tešili kada bismo pali i plakali bio je...
... da li znate kada?
KADA SMO UČILI DA HODAMO!
Kada smo učili da hodamo, niko nije sumnjao u nas – da li ćemo prohodati, bilo je pitanje samo kada će se to desiti.
Nakon tog trenutka, kada se učvrsti korak, svako primanje i davanje je uslovljeno nečim.
Ovim pismom, želim da vam sugerišem da ako smo jednom dobili pravu iskrenu bezuslovnu podršku i uspeli smo, zašto to ne bismo mi sami sebi češće u životu davali.
Naravno da mi i ne možemo da se setimo tih trenutaka i kako je izgledala ta podrška od strane roditelja, baba, deda, tetaka, ujaka, stričeva, kumova, prijatelja i ostale familije. Ali svi smo bili u prilici (i vi koji nemate svoju decu) da budemo prisutni kada se neko detence trudi da prohoda, i vidimo koliko ga svi od srca iskreno bodre i ohrabruju. Sigurna sam da ste taj trenutak dosta puta doživeli. Prisetite se tog divnog trenutka kada ste neku bebicu bodrili da krene, da može, vi ste tu da je zaštitite ako padne. Kada padne, a pad je neminovan, niko tu bebu ne grdi, ne govori kako je trapava, nepažljiva, da nema pojma da hoda. Pa normalno je da ne zna, jer tek uči da hoda.
Potrudite se, setite se takvih trenutaka, setite se kako ste bili nežni i pažljivi prema toj bebi.
Sada smo utvrdili da umete da budete nežni, pažljivi, i da dajete bezuslovnu podršku. Da ne kritikujete kada dođe do greške. Znate i to, prošli ste tu lekciju.
E sada, kada sve to znate i kada ste proživeli, znate kakav je to osećaj. Znate kako treba da se ponašate. Znate koje reči i emocije ohrabrenja treba da uputite. Kada sve to znate, možete i umete, onda se potrudite da bar jednom dnevno budete nežni i pažljivi prema sebi. Mi smo sebi najveći kritičari i kočničari. Najmanje sebi dajemo podršku. A kada sami sebi uskraćujemo nežnost i podršku, kada nemamo prema sebi razumevanja – kako onda možemo da očekujemo da ćemo to dobiti od drugih.
Ovo su dani davanja, poklanjanja, radovanja, slavlja. Želim vam da slavite život. Da budete pažljivi i nežni prema sebi. Znam da ste me svi ispravno razumeli: ovde ne govorim o egoizmu i narcizmu. Takvih ljudi nema u ovoj zajednici. Ali znam da ima puno divnih ljudi koji su prema sebi prilično strogi. Ovo vam pišem iz ličnog iskustva. Takva sam bila ja, veoma stroga i zahtevna, pre svega prema sebi. I jedna reč, jedna rečenica, jedna priča – bila je okidač. Osvestila sam svoju strogost, okrenula sam misli u drugom smeru. Nije bilo lako stalno pratiti i korigovati svoje misli, da kada napravim neku grešku, umesto da normalno i kako „dolikuje“ – sama sebe iskritikujem i izgrdim, to preskočim. I malo-pomalo, skoro da sam prestala. Nije bilo lako, ali vredelo je. Pa ko će vam dati podršku, ako sami sebe ne podržite.
Dragi prijatelji, ovim pismom želim da vam čestitam predstojeću Novu godinu, Božić i sve praznike u januaru. U narednom periodu i ja ću se odmoriti, a u februaru nastavljamo naša druženja utorkom.

P.S. Samo da vas podsetim da sam promenila naziv pisama.
Naslov SA FINANSIJAMA NA TI otišao je u penziju, i u narednoj godini stizaće vam pisma sa naslovom kao i u kampanji: JASNO I PO ZAKONU.
Vi ste kazali da vam mnogo više prija kada vam više pišem o prirodnim zakonima i životu – a o onim drugim propisima da pišem malo ređe. Tako će i biti.


Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com