Granice

Dragi prijatelji,

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji.

Koliko često razmišljate o granicama. U ovom slučaju ne govorim o državnim granicama, jer znam da 99,99% nas poštuje državnu granicu, sa regularnim putnim ispravama krećemo na put. Na zvanični državni prelaz.
Trudimo se da poštujemo granice koje postavljaju zakoni. Često na predavanjima umem da kažem:
  • „Zakon treba posmatrati kao državnu granicu. Dok podzakonska akta u obliku: odluka, uredbi, pravilnika i uputstava trebamo da doživljavamo kao plovne reke u okviru svoje države. Zakoni nam daju mogućnost da u okviru dozvoljenog možemo određene poslove da realizujemo“.
Znam da vam je ovo jasno i da se skoro svi vi trudite da u zakonskim okvirima uradite određene poslove. Greška ako se desi, svakako nije namerna sa ciljem da se nešto prikrije, već su podzakonska akta često prepletena kao kapilari, ne retko su u međusobnoj koliziji.
Ono o čemu retko razmišljamo /govorim u svoje ime/ jesu granice koje postavljamo sebi i prema drugima. Da, često postavljamo granice kada su slatkiši u pitanju posebno 15 dana pred odlazak na more. To su jasne i konkretne granice, do duše privremene.
Stvarno nije bitno da li će mo na plažu otići sa par kilograma više ili ne. Bitno je da nam je ishrana cele godine uravnotežena. Da jedemo hranu koja prija našem organizmu, ne mislim na nepca, već na hranu koja nam daje energiju. Hranu, posle koje se osećamo lako i poletno. Hranu, nakon koje možemo da spavamo i da se odmorimo. Ona hrana koja često budi sva naša čula za uživanje i nije baš tako lako svarljiva. Znam da kada bi se prevarila pa uveče na nekoj večeri jela jagnjeće pečenje, ne da ne bi samo tu noć spavala, već naredne tri. Jednostavno ne prija mi. Pa sam prestala uveče da se čašćavam nesanicom, preznojavanjem i tako to.
Važno pitanje koje često postavljam sebi, revidiram odgovore, a ovoga puta želim da pitam vas:
  • „Za šta ste dostupni na poslu i u privatnom životu? Da li postavljate granice šta se može a šta ne?“
Iz ličnog iskustva znam, ali i vašeg iskustva da je najteže postaviti granice kada je posao u pitanju. Posebno kada ste novi na radnom mestu. Ili kada želite da napredujete, da gradite karijeru.
Veoma često nekada postavljene granice, za ovo sam dostupna a za ovo, ovo i ovo nisam se istope kao prve snežne pahulje. Za to postoji puno razloga. Navešću samo neke koji su najčešći:
  • Ugovori o radu nisu jasno definisani. Pored navedenih radnih obaveza uobičajeno je da stoji i „drugo što je po nalogu poslodavca“... ili nešto slično;
  • Novi ste na poslu, niste sagledali šta se sve od vas očekuje, i šta god da vam daju da radite, deluje da je u okviru radnog mesta;
  • Nema smisla kazati kolegi/koleginci kada vas prekine u sred nekog važnog posla „da bi vas samo nešto pitali“ da kažete: „Molim te, dođi kasnije, sada sam u gužvi“. Jednostavno smatrate da to nije u redu. Još više nije u redu da zbog pauze od 5-10 minuta razgovora na sasvim petu temu, vi izgubite nit, konkcept rada pa vam je potrebno po nekad i pola sata da se vratite na suštinu svoga posla;
  • Postalo je nepisano pravilo da se na primljeni mejl momentalno odgovara. Koliko puta prekidate rad na određenom projektu da bi videli poštu i odgovorili na istu i ako možda u opšte nije hitno.
Dragi prijatelji, mogla bi da nabrajam još puno situacija, kada nesvesno dozvoljavamo da se naše granice pomeraju na našu štetu i štetu posla koji radimo.
U ličnom interesu kao i u interesu firme za koju radimo jeste da posao odradimo stručno, kvalitetno i na vreme. Smatram da se svi oko ovoga slažemo. Bez obzira što skoro svi svesno to znamo, u praksi se slabo primenjuje.
Najčešće kada dovedemo sebe u tešku situaciju, iznerviramo se i onda kažemo, od sutra okrećem novi list. U pravu ste. Važno je da znate, da kada okrenete novi list, i postavite nove jasne granice prema sebi i drugima da se tih novih odluka striktno držite bar 90 dana. Tih 90 dana je neophodno da bi stvarno usvojili novu naviku. Potrebno je napisati „svoj novi pravilnik“ za šta ste dostupni, gde je crvena linija preko koje se ne ide. Važno je da znate šta želite a šta ne. Šta vam je beskrajno važno, manje važno i na kraju šta može da sačeka.

Nedavno sam pročitala jednu rečenicu koja je imala na mene snažan efekat a ona glasi:
  • Da li gradite kuću ili pomerate cigle levo desno?
Kada se kuća gradi počinje se od temelja, planski, organizovano. Svi potrebni materijali su već spremljeni, ako nešto nedostaje i hodu se nabavi. Znači, kuća se gradi planski od temelja do krova. Tako trebamo da se odnosimo prema svakom započetom projektu.
Ukoliko razbacujemo cigle, nosimo ih tamo vamo, radimo nešto sve vreme i šta imamo da vidimo. Rasturene cigle. Započete gomilice, ništa nije završeno a mi smo savršeno umorni.
Razmislite o ovome, vidite šta vi radite, da li gradite kuću ili nosite cigle tamo-vamo.
Ja sam letos prepoznala sebe da „raznosim cigle tamo, ovamo, i da sam se veoma umorila“ kada je platforma u pitanju.

PITATE SE KAKVE TO VEZE IMA SA VAMA

Vidite, ja sam sa 35+ godina radnog iskustva dozvolila mic po mic da se moj prvobitno postavljeni koncept platforme razvodni.
Kada sam krenula da pišem i postavljam tekstove na platformi www.biljanatrifunovicifa.com napravila sam strategiju da teme koje će biti obrađene budu iz oblasti:
  • Spoljne trgovine;
  • Deviznog poslovanja i
  • Poreza koji se odnose na spoljnu trgovinu.
Lepo sam planski počela da radim. Izgradila zajednicu ljudi koje zanima baš ta tema. Posebno što sam ja ekspert baš u ovoj oblasti i to ne na akademskom nivou već iz čiste prakse.
Posle nekog vremena počela su da pristižu pitanja iz raznih oblasti. U želji da pomognem privrednicima počela sam ja i moj tim da pišemo tekstove i dajemo odgovore na bezbroj tema koje nisu iz nabrojane tri oblasti.
Letos sam shvatla da sam daleko otišla od prvobitno postavljenog plana. Da to nije ono što sam želela. Nije da ja to ne znam i ne mogu. Nego ceo tim je počeo da se bavi raznim temama. To nije u redu. Razne teme, bez obzira što su jako važne za privrednike crpe energiju. Odvajaju me od suštine, od teme gde sam stvarno izuzetno stručna. Gde mogu mnogo više i brže da rešim od bilo koje akadmski stručne osobe. Od osoba koja čita zakon i tumači ga, a nikada nije bila sa druge strane šaltera kao ja.
Kada sam osvestila svoju stranputicu, nije mi bilo ni malo lako da donesem odluku i uradim radiklani zaokret. Dugo sam se preispitivala da li je to u redu. Kako da to obelodanim. Puno noći nisam spavala. I onda sam shvatila, mnogo je bolje da ja budem srećna, zadovoljna i da radim posao koji mi je u malom prstu, pa neka to bude za 40 ljudi nego da i dalje pokušavam da pomognem hiljadama ljudi koji će se svakako snaći i bez mene.
Naravno da će mo sve ugovore ispoštovati, ali novi pretplatnici mogu da računaju samo na navedene teme.
Dragi prijatelji, ja sam vam navela svoje radikalne odluke i izmene u poslu, obe se ne tiču samo mene i mog tima već i vas pretplatnike platforme.
Pozivam vas da se i vi preispitate, da vidite gde nepotrebno gubite vreme i energiju, učinite nešto za sebe. Vreme nikada nije uludo potrošeno kada se odmarate i šetate u prirodi, to je investicija za zdravlje i posao. Kada budete uvodili restrikcije, obavezno napravite prostor u svom dnevnom planeru vreme za odmor i relaks. Ako ga vi sami ne obezbedite, niko vam neće reći:
  • Eheeeej, premorila si se, odmori. Nego dobićete još novih obaveza.
Dragi prijatelji, hvala vam što čitate moja pisma.
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

    S poštovanjem,
    Biljana Trifunović
    www.biljanatrifunovicifa.com