Share this emailCopy the public link or share it on your favorite channel.

Transferne cene – ona poslednja trka koju niko ne vidi

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji..


Postoji jedan trenutak u poslu koji spolja izgleda potpuno mirno, gotovo beznačajno, a iznutra odlučuje mnogo više nego što se na prvi pogled vidi.
To je trenutak kada se između dve povezane firme donese odluka o ceni.
Ne o prodaji nepoznatom kupcu.
Ne o pregovoru sa partnerom kog vidite prvi put.
Već o ceni između „svojih“.
Između firme i njene matične kompanije.
Između zavisnog i povezanog lica.
Između dva dela istog sistema koji funkcionišu kao jedno.
U tom trenutku, sve deluje jednostavno i prirodno, jer odluka ne nastaje iz pregovora, već iz poverenja, iz razumevanja, iz potrebe da sistem funkcioniše.
I baš zato, gotovo niko tada ne pomisli na transferne cene.
Jer tog dana, fokus je na poslu koji treba završiti.
Na obavezama koje čekaju.
Na novcu koji treba preneti.
Na usluzi koja treba biti izvršena.
I život ide dalje.
Meseci prolaze.
Godina se završava.
Novi poslovi počinju.
I sve izgleda kao deo jednog normalnog, stabilnog poslovanja.
A onda, jednog dana, često mnogo kasnije nego što bi iko očekivao, pojavi se pitanje koje je kratko, jednostavno i potpuno mirno:
Kako je formirana ta cena?
To pitanje ne dolazi sa upozorenjem.
Ne dolazi sa dramom.
Dolazi kao deo procedure.
Ali u tom trenutku, ono menja način na koji gledate na odluku koju ste doneli davno, možda u žurbi, možda između dva sastanka, možda uverenja da je dovoljno što je poslovno logična.
Jer poslovna logika i zakonski dokaz nisu uvek ista stvar.
I tada shvatite da transferne cene nisu nešto što postoji samo u propisu.
One postoje u svakoj odluci koju ste doneli između povezanih lica.
Postoje u svakoj pozajmici.
U svakoj usluzi.
U svakoj fakturi koja je nastala unutar sistema koji je vaš.


Pre mnogo godina, razgovarala sam sa direktorom jedne uspešne firme.
Njegova kompanija je rasla stabilno, bez velikih oscilacija, bez problema, sa jasnim poslovnim ciljevima i zdravom logikom u svakoj odluci koju je donosio.
U jednom trenutku, njegova firma je primila pozajmicu od povezane kompanije iz inostranstva.
To je bila racionalna odluka.
Novac je bio potreban za razvoj.
Uslovi su bili jasni.
Sve je bilo uredno evidentirano.
I niko u tom trenutku nije imao dilemu da je to ispravna poslovna odluka.
Godinu dana kasnije, kada je došlo vreme za izradu dokumentacije o transfernim cenama, postavio mi je jedno pitanje koje nikada neću zaboraviti:
„Zašto sada moramo da dokazujemo nešto što je očigledno ispravno?“
To pitanje nije bilo pitanje otpora.
Bilo je pitanje iskrenog nerazumevanja.
Jer iz njegove perspektive, odluka je bila logična, opravdana i poslovno nužna.
Ali zakon ne procenjuje odluke kroz osećaj njihove logike.
Zakon procenjuje kroz dokaz njihove tržišnosti.
To je suština transfernih cena.
Ne da ospore vašu odluku.
Već da je zaštite.


Ako se vratimo na metaforu desetoboja, transferne cene su kao poslednja trka na 1.500 metara.
To nije disciplina koja dolazi na početku.
Na početku je ideja.
Zatim dolazi realizacija.
Zatim dolazi rast.
Transferne cene dolaze na kraju.
U trenutku kada ste već umorni od svih drugih disciplina koje ste prošli.
U trenutku kada verujete da je najteži deo već iza vas.
Ali upravo tada dolazi poslednja trka koja odlučuje rezultat.
Ne zato što je najvažnija sama po sebi.
Već zato što potvrđuje sve što ste prethodno uradili.
Bez nje, rezultat ostaje nedovršen.
Sa njom, rezultat postaje priznat.

U svom radu, kroz sve ove godine, videla sam mnogo ljudi koji su donosili dobre, odgovorne i promišljene poslovne odluke, ali nisu znali da će jednog dana morati da objasne način na koji su te odluke formirane.
Ne zato što su pogrešili.
Već zato što ih niko nije pripremio na tu poslednju disciplinu.
To je ono što transferne cene jesu.
Ne prepreka.
Ne kazna.
Već završni deo jedne poslovne celine.
One nisu tu da otežaju poslovanje.
One su tu da mu daju stabilnost.
Jer kada znate da svaka cena koju ste formirali može da izdrži pitanje, tada radite drugačije.
Ne sporije.
Ne opreznije iz straha.
Već sigurnije.
Sa razumevanjem.
Sa mirom.

Postoji još jedna važna stvar koju želim da znate.
Transferne cene nisu disciplina rezervisana za velike sisteme.
One su deo svakog poslovanja u kome postoje povezana lica.
Bez obzira na veličinu firme.
Bez obzira na obim transakcija.
Jer suština transfernih cena nije u veličini iznosa.
Suština je u odnosu između povezanih lica.

Možda, dok čitate ovo, pomislite na neku odluku koju ste doneli pre godinu ili dve.
Možda se setite pozajmice.
Usluge.
Transakcije koja je tada bila samo deo svakodnevnog rada.
To je prirodno.
Jer transferne cene nisu nešto što živite jedan dan u godini.
One su deo kontinuiteta poslovanja.
Kao ona poslednja trka u desetoboju, koja ne dolazi da bi vas zaustavila, već da bi potvrdila da ste izdržali sve što je prethodilo.
I zato je važno da znate da u toj poslednjoj trci niste sami.
Kao i uvek, na mene možete da računate.

Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

Biljana Trifunović

Ako ne želite da primate ove mejlove, kliknite na OVDE.