Share this emailCopy the public link or share it on your favorite channel.
Kako je moguće da uz svu digitalizaciju imamo sve više izveštaja koje treba popuniti?

Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji..


Pre nekoliko dana otvorila sam mejl i ugledala poruku jedne pretplatnice.
„Biljana, da li znaš šta je OFATS?“
Priznaću vam nešto.

Prva reakcija mi je bila da proverim da li sam dobro pročitala naziv.
Tokom godina navikla sam na DI-1, DI-2, O-1, P-1, RN, GRU i mnoge druge obrasce koji su postali deo naše svakodnevice.

Ali OFATS?
To mi je bilo novo.
Pomislila sam ono što verovatno mnogi od vas pomisle kada stigne još jedan novi zahtev za izveštavanje:

„Dobro, ljudi, zar nije trebalo da digitalizacija pojednostavi stvari?“

Sećam se perioda kada smo sa oduševljenjem dočekivali elektronske servise.

Elektronsko bankarstvo.
Elektronsko podnošenje prijava.
Elektronske fakture.
Elektronski potpisi.
Nekako smo svi verovali da će sa svakim novim korakom biti manje administracije.
A onda prođe godina.
Pa još jedna.
Pa još jedna.
I odjednom shvatite da nemate manje obaveza.
Imate ih više.
Samo što ih sada dostavljate elektronski.

Verujem da ste i vi makar jednom izgovorili rečenicu:
„Ne razumem kako je moguće da uz svu digitalizaciju imamo sve više izveštaja koje treba popuniti?“
Odgovor je zapravo veoma jednostavan.
Digitalizacija nije smanjila potrebu za podacima.
Naprotiv.
Omogućila je da se prikuplja još više podataka.
Države danas ne prate samo uvoz i izvoz robe.

Prate investicije.
Prate tokove kapitala.
Prate poslovanje povezanih društava.
Prate prisustvo domaćih kompanija na stranim tržištima.
Prate gotovo sve što može pomoći da se stekne preciznija slika privrede.

I upravo tu dolazimo do OFATS-a.
Kada sam pročitala dokumentaciju Narodne banke Srbije, postalo mi je jasno da se ne radi o novom porezu.

Ne radi se ni o novoj deviznoj dozvoli.
Ne radi se ni o kontroli poslovanja.
Radi se o statističkom istraživanju.

Skraćenica OFATS dolazi od naziva Outward Foreign Affiliates Statistics.
Jednostavno rečeno, Narodna banka Srbije želi da prikupi podatke o kompanijama u inostranstvu koje kontrolišu rezidenti Srbije.

Ako firma iz Srbije ima zavisno društvo u Crnoj Gori, Sloveniji, Nemačkoj ili bilo kojoj drugoj državi, NBS želi određene podatke o poslovanju tog društva.
U tom trenutku sam se setila koliko se poslovni svet promenio za poslednjih dvadesetak godina.

Kada sam počinjala da radim, većina kompanija bila je fokusirana na domaće tržište.
Danas nije neobično da firma iz Srbije ima kupce na tri kontinenta, dobavljače u pet država i povezano društvo u nekoj šestoj zemlji.

Poslovanje je postalo međunarodno.
A kada poslovanje postane međunarodno, raste i potreba za statistikama koje ga prate.
Ko ima obavezu dostavljanja podataka?

To je pitanje koje vas verovatno najviše zanima.

Prema uputstvu Narodne banke Srbije, obveznici su rezidenti koji imaju obavezu izveštavanja po osnovu direktnih investicija u inostranstvu putem Obrasca DI-2 i koji imaju aktivna pravna lica u inostranstvu pod svojom kontrolom.
Dakle, nije svaki privredni subjekt obveznik ovog istraživanja.
Takođe, ne prijavljuju se predstavništva niti neaktivna društva koja nemaju zaposlene i ne ostvaruju prihode.

Ono što je mnoge iznenadilo jeste da se u prvom krugu traže podaci za period od 2015. do 2024. godine.
To znači da će pojedine kompanije morati da se vrate kroz dokumentaciju i prikupe podatke za čak deset godina unazad.
I tu dolazimo do dela koji smatram najvažnijim.
Nemojte da vas uplaši novi naziv.
Nemojte da vas uplaši novi obrazac.
Svaki novi izveštaj izgleda komplikovano prvog dana.

Posle nekoliko pročitanih strana i nekoliko popunjenih kolona stvari obično postanu mnogo jasnije.
Godinama gledam isti obrazac ponašanja.
Prvo dođe zabrinutost.
Onda deset pitanja.
Onda analiza propisa.

A posle nekoliko dana cela tema postane deo redovnog posla.
Verujem da će tako biti i sa OFATS-om.

Za mene je ova tema bila još jedan podsetnik koliko se svet oko nas menja.
Digitalizacija jeste donela ogromne koristi.
Poslove završavamo brže.
Podatke pronalazimo lakše.
Komunikacija je jednostavnija.
Ali istovremeno živimo u vremenu u kome se od kompanija traži sve više informacija.

Zato danas znanje nije važno samo zbog propisa.
Važno je zato što nam pomaže da ostanemo mirni kada se pojavi nešto novo.
A kada razumete šta se od vas traži, svaki obrazac postaje samo još jedan zadatak koji može da se reši.

I upravo zbog toga i dalje verujem u onu svoju staru rečenicu:
Znanje nam daje super moć.

Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.

Biljana Trifunović
Ako ne želite da primate ove mejlove, kliknite na OVDE.