|
|
|
|
Četiri sirene i odluka
|
|
|
Utorak je naš dan za druženje najdraži moji online prijatelji..
|
|
|
|
ovih dana polako privodim kraju započete studije o transfernim cenama. Uvek je to neki moj lični finiš pre odlaska na more – mali ritual koji godinama ponavljam. Znate već, sredinom maja se povučem na nekoliko dana, da se resetujem, da skupim snagu i da u junu završim sve što je ostalo.
|
I baš u tom ritmu zatvaranja obaveza, pojavila mi se jedna slika.
|
Neočekivano. Živo. Kao da se dešava sada.
|
Sunce je tog dana već krenulo da zalazi. More mirno, toplo, ono koje vas zagrli čim uđete. U blizini ležaljki bila je grupa Italijana – glasni, veseli, puni života. Nisam razumela šta pričaju, ali mi je njihov jezik prijao. Ima neku lakoću koja opušta.
|
|
Ustala sam i rešila da još jednom uđem u more.
|
Onaj trenutak kada znate da je to „još samo jedan ulazak“, ali zapravo želite da produžite dan.
|
Zaplivala sam i negde daleko na pučini videla četiri glave.
|
|
„Kad ja pođoh na Bembašu…“
|
|
U tom trenutku – potpuno nestvarno.
|
|
Na sred Crvenog mora, pred zalazak sunca, pesma koja pripada nekom drugom prostoru, nekom drugom vremenu.
|
I onda sam uradila nešto što je potpuno u mom karakteru – zaplivala sam najbrže što sam mogla ka njima.
|
|
Bez pitanja „da li treba“.
|
|
Kada sam stigla, završavale su pesmu:
|
|
„Ja ne odoh isto veče, već ja odoh sutradan…“
|
I baš tu sam ih sustigla.
|
|
Četiri žene. Četiri prijateljice iz Niša.
|
|
Pevale su, smejale se, uživale.
|
Ostala sam sa njima još skoro pola sata na pučini. Pevale smo zajedno, upoznale se, i to poznanstvo je preraslo u prijateljstvo koje i danas traje.
|
|
I znate šta sam kasnije shvatila?
|
|
Da sam tog trenutka samo zastala još malo…
|
|
Da sam rekla „ajde sutra“…
|
Taj trenutak nikada ne bi postojao.
|
|
Zato sam se ovih dana i setila te scene.
|
Jer u poslu koji radim svakodnevno gledam potpuno suprotnu sliku.
|
|
Koji misle da imaju vremena.
|
|
Nedavno mi je jedna poznanica, Zorica, ispričala situaciju koja me je baš pogodila.
|
|
Zakasnila je jedan dan sa dostavljanjem Obrasca DI-1 Narodnoj banci Srbije.
|
|
Zbog praznika, gužve, obaveza…
|
|
I to ju je koštalo 100.000 dinara.
|
Već zato što je pomerila odluku za „sutra“.
|
|
Kraj juna za transferne cene.
|
A ljudi se ponašaju kao da imaju dve godine.
|
|
Moji stari klijenti – odgovore u roku od pola sata.
|
Znaju kako radim. Znaju šta dobijaju. Znaju koliko im znači da je sve urađeno na vreme i bez greške.
|
I u toj potrebi da donesu „najbolju odluku“, često naprave najskuplju grešku – ne donesu nikakvu odluku na vreme.
|
|
Ne pišem vam ovo da vas požurujem.
|
|
Pišem vam jer znam kako izgleda druga strana.
|
|
Znam kako izgleda kraj juna.
|
|
Znam kako izgleda panika kada shvatite da vreme više ne možete da produžite.
|
Znam kako izgleda kada odluka koja je mogla da se donese mirno – mora da se donese pod pritiskom.
|
A tada više nema ni dobrog osećaja, ni sigurnosti, ni prostora za razmišljanje.
|
|
Zato želim da vam ostavim jedno jednostavno pitanje:
|
|
Da li sada imate neku odluku koju odlažete?
|
|
Ako je odgovor da – nemojte čekati idealan trenutak.
|
|
On skoro nikada ne dolazi.
|
|
Sedite. Razmislite. Presecite.
|
I uradite ono što znate da treba.
|
|
Jer neke stvari u životu…
|
|
kao one četiri „sirene“ na pučini…
|
|
Pozdravljam vas, dragi prijatelji,
|
I da u pravom trenutku – zaplivate.
|
Ako ste među onima koji već znaju da ih čeka obaveza izrade studije o transfernim cenama, slobodno mi pišite. Bolje je da razgovaramo sada, dok još imate prostor da donesete odluku mirno i bez pritiska.
|
|
|
|
Pozdravljam vas dragi prijatelji🤝 i želim vam svako dobro🌞🌈.
|
|
|
|
|
Ako ne želite da primate ove mejlove, kliknite na OVDE.
|
|
|
|
|