Nepriznavanje rashoda ispravke vrednosti prodatih potraživanja
Nepriznavanje u poreskom bilansu rashoda po osnovu ispravke vrednosti pojedinačnih nenaplaćenih potraživanja u periodu u kom su predmetna potraživanja prodata u slučaju kada taj rashod nije bio priznat u nekom od prethodnih poreskih perioda
Imajući u vidu da rashod po osnovu ispravke vrednosti pojedinačnih potraživanja nije bio priznat u nekom od prethodnih poreskih perioda, a da obveznik nije potraživanja naplatio (odnosno otpisao uz ispunjenje propisanih uslova), rashod po osnovu ispravke vrednosti koji nije bio priznat, ne može se naknadno priznati u poreskom periodu u kom su predmetna potraživanja prodata, s obzirom na to da se član 16. stav 11. Zakona ne odnosi na priznavanje rashoda po osnovu ispravke vrednosti potraživanja, već se odnosi na iskazivanje prihoda po osnovu naplate potraživanja
(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-145/2021-04 od 9.12.2021. godine)
„U skladu sa članom 16. stav 1. Zakona o porezu na dobit pravnih lica („Sl. glasnik RS“, br. 25/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 43/2003, 84/2004, 18/2010, 101/2011, 119/2012, 47/2013, 108/2013, 68/2014 – dr. zakon, 142/2014, 91/2015 – autentično tumačenje, 112/2015, 113/2017, 95/2018, 86/2019, 153/2020 i 118/2021 – dalje: Zakon), na teret rashoda priznaje se otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja koja se u skladu sa propisima o računovodstvu i MRS, odnosno MSFI i MSFI za MSP iskazuju kao prihod, osim potraživanja iz člana 7a tačka 2) ovog zakona, pod uslovom:
1) da se nesumnjivo dokaže da su ta potraživanja prethodno bila uključena u prihode obveznika;
2) da je to potraživanje u knjigama poreskog obveznika otpisano kao nenaplativo;
3) da poreski obveznik pruži dokaze da su potraživanja utužena, odnosno da je pokrenut izvršni postupak radi naplate potraživanja, ili da su potraživanja prijavljena u likvidacionom ili stečajnom postupku nad dužnikom.
Saglasno članu 16. stav 2. Zakona, na teret rashoda priznaje se i otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja koja se u skladu sa propisima o računovodstvu i MRS, odnosno MSFI i MSFI za MSP ne iskazuju kao prihod, osim potraživanja iz člana 7a tačka 2) ovog zakona, ukoliko obveznik ispuni uslove propisane odredbama stava 1. tač. 2) i 3) ovog člana.
Na teret rashoda priznaje se ispravka vrednosti pojedinačnih potraživanja iz st. 1. i 2. ovog člana, ako je od roka za njihovu naplatu, odnosno realizaciju, do kraja poreskog perioda prošlo najmanje 60 dana (član 16. stav 7. Zakona).
Rashod koji nije bio priznat po osnovu ispravke vrednosti pojedinačnih potraživanja u poreskom periodu u kom je iskazan, priznaje se u poreskom periodu u kom su ispunjeni uslovi iz stava 1, odnosno stava 2, odnosno stava 7. ovog člana (član 16. stav 9. Zakona).
Napominjemo da se (važeća) odredba člana 16. stav 9. Zakona primenjuje na utvrđivanje, obračunavanje i plaćanje poreske obaveze počev za 2017. godinu, što znači da se primenjuje na priznavanje rashoda po osnovu ispravki vrednosti potraživanja počev od 2017. godine, nezavisno u kom poreskom periodu je potraživanje nastalo, odnosno evidentirano u poslovnim knjigama obveznika.
Prema članu 16. stav 11. Zakona, sva otpisana, ispravljena i druga potraživanja koja nisu priznata kao rashod, a koja se kasnije naplate, u momentu naplate ne ulaze u prihode poreskog obveznika.
U konkretnom slučaju, obveznik je (u 2021. godini) izvršio prodaju potraživanja za koja je u periodu od 2013. do 2020. godine iskazivao rashode po osnovu ispravke vrednosti, s tim što pojedini rashodi (iskazani po navedenom osnovu) nisu bili priznati u poreskom bilansu. Imajući u vidu da nije vršen (direktan) otpis ispravljenih potraživanja, postavlja se pitanje da li se rashodi po osnovu ispravke vrednosti pojedinačnih potraživanja, koji nisu bili priznati u nekom od prethodnih poreskih perioda, mogu priznati u poreskom periodu u kom je obveznik prodao predmetna potraživanja.
U skladu sa članom 16. stav 7. Zakona, u slučaju kada obveznik u poslovnim knjigama evidentira (saglasno propisima o računovodstvu) ispravku vrednosti potraživanja, rashod iskazan po osnovu ispravke vrednosti tog potraživanja priznaje se u poreskom bilansu obveznika podnetom za poreski period u kojem je ispravka izvršena, pod uslovom da je od roka za naplatu predmetnog potraživanja do kraja poreskog perioda prošlo više od 60 dana. Ukoliko rashod po osnovu ispravke vrednosti nije bio priznat u poreskom periodu u kom je iskazan (iz razloga što od dana dospelosti potraživanja do kraja poreskog perioda nije prošlo 60 dana), tako iskazan rashod može se priznati u narednom poreskom periodu, odnosno narednim poreskim periodima, u skladu sa članom 16. stav 9. Zakona. Međutim, da bi se rashod po osnovu ispravke vrednosti pojedinačnih potraživanja trajno priznao, neophodno je da obveznik, u poreskom periodu u kom vrši otpis (tako ispravljenih) potraživanja, ispuni uslove propisane odredbama člana 16. stav 1, odnosno stav 2. Zakona.
Imajući u vidu da, u konkretnom slučaju, rashod po osnovu ispravke vrednosti pojedinačnih potraživanja nije bio priznat u nekom od prethodnih poreskih perioda, a da obveznik nije potraživanja naplatio (odnosno otpisao uz ispunjenje Zakonom propisanih uslova), smatramo da se rashod po osnovu ispravke vrednosti koji nije bio priznat, ne može u smislu člana 16. stav 11. Zakona naknadno priznati u poreskom periodu u kom su predmetna potraživanja prodata, s obzirom na to da se navedeni član ne odnosi na priznavanje rashoda po osnovu ispravke vrednosti potraživanja, već se odnosi na iskazivanje prihoda po osnovu naplate potraživanja.“
You must be logged in to post a comment.