Priznavanje u poreskom bilansu rashoda po osnovu davanja bez naknade hrane i pića
Priznavanje u poreskom bilansu rashoda po osnovu davanja bez naknade hrane i pića koja obveznik vrši unapred određenim licima (vodičima i vozačima autobusa) u cilju povećanja prodaje svojih usluga
Rashodi obveznika koji pruža ugostiteljske usluge pripremanja i serviranja hrane gostima u objektima namenjenim za tu vrstu delatnosti, po osnovu davanja bez naknade proizvoda (hrane i pića) iz svog asortimana svim vozačima autobusa i vodičima koji svrate u ugostiteljske objekte, smatraju se rashodima reprezentacije koji se priznaju u iznosu do 0,5% od ukupnog prihoda
(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 430-00-196/2020-04(2)od 8.9.2020. godine)

Prijavite se na našu listu da bi nastavili sa čitanjem...
Ceo tekst je dostupan svima koji se prijave popunjavanjem forme ispod. Prijave je potrebna samo jednom, tekst je posle toga stalno dostupan i besplatan.
„U skladu sa članom 7. stav 1. Zakona o porezu na dobit pravnih lica („Sl. glasnik RS“, br. 25/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 43/2003, 84/2004, 18/2010, 101/2011, 119/2012, 47/2013, 108/2013, 68/2014 – dr. zakon, 142/2014, 91/2015 – autentično tumačenje, 112/2015, 113/2017, 95/2018 i 86/2019 – dalje: Zakon), za utvrđivanje oporezive dobiti priznaju se rashodi u iznosima utvrđenim bilansom uspeha, u skladu sa MRS, odnosno MSFI i MSFI za MSP, kao i propisima kojima se uređuje računovodstvo, osim rashoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja.
Za utvrđivanje oporezive dobiti obveznika koji, prema propisima kojima se uređuje računovodstvo, ne primenjuje MRS, odnosno MSFI i MSFI za MSP, priznaju se rashodi utvrđeni u skladu sa načinom priznavanja, merenja i procenjivanja rashoda koji propisuje ministar finansija, osim rashoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja (član 7. stav 2. Zakona).
Saglasno članu 15. stav 6. Zakona, izdaci za reprezentaciju priznaju se kao rashod u iznosu do 0,5% od ukupnog prihoda.
Kako proizilazi iz sadržine podnetog dopisa, obveznik koji je registrovan za obavljanje delatnosti 56.10 – Delatnost restorana i pokretnih ugostiteljskih usluga, pruža ugostiteljske usluge pripremanja i serviranja hrane gostima u objektima namenjenim za tu vrstu delatnosti. U cilju povećanja prodaje svojih usluga, odnosno proizvoda (hrane i pića), obveznik, kako navodite u podnetom dopisu (kao i usmenim pojašnjenjem), svim vozačima autobusa i vodičima koji svrate u ugostiteljske objekte daje proizvode iz svog asortimana bez naknade. Na taj način, povećavaju se prihodi obveznika imajući u vidu da usluge obveznika (u tom slučaju) koriste i ostali putnici autobusa. Predmetni troškovi predviđeni su opštim aktima obveznika.
Napominjemo da se po pitanju načina evidentiranja predmetnih troškova u poslovnim knjigama obveznika, Sektor za finansijski sistem, kao nadležan, izjasnio na sledeći način:
„… Odredbama člana 42. stav 7. Pravilnika o Kontnom okviru i sadržini računa u Kontnom okviru za privredna društva, zadruge i preduzetnike („Sl. glasnik RS“, br. 95/2014 – dalje: Pravilnik) koji se primenjuje zaključno sa finansijskim izveštajima koji se sastavljaju za 2020. godinu, propisano je da se na računu 535 – Troškovi reklame i propagande, iskazuju usluge po osnovu izvršene reklame i propagande, kao i troškovi po osnovu reklamnog i propagandnog materijala.
Odredbama člana 44. stav 3. Pravilnika utvrđeno je da se na računu 551 – Troškovi reprezentacije, iskazuju izdaci za reprezentaciju, uključujući i vrednost sopstvenih proizvoda, robe i usluga.
Želimo da ukažemo da svako pravno lice treba da, razgraničenje troškova reklame i propagande s jedne, odnosno troškova reprezentacije s druge strane, uredi u skladu sa svojim opštim aktom.
Evidentiranje poslovnih promena (uključujući i gore navedenih) vrši se na osnovu verodostojnih računovodstvenih isprava u smislu Zakona.
Prilikom utvrđivanja da li određeni trošak treba smatrati reklamom i propagandom ili reprezentacijom, trebalo bi poći od pravila da su usluge učinjene za reklamu i propagandu namenjene pod istim uslovima većem broju lica (nepoznatih), za razliku od usluga učinjenih za reprezentaciju koje su namenjene samo unapred određenim (poznatim) licima.
S obzirom da su izdaci u vidu proizvoda i ugostiteljskih usluga usmereni na povećanje prodaje namenjeni samo unapred poznatim licima (u konkretnom slučaju, a prema podacima iz zahteva, navedeni su isključivo vozači autobusa i turistički vodiči), smatramo da bi navedene rashode trebalo evidentirati kao troškove reprezentacije. Napominjemo da bi svako pravno lice, svojim opštim aktom, trebalo da detaljnije uredi pitanja odobravanja i visine troškova reprezentacije.“
Imajući u vidu citirano mišljenje, smatramo da se rashodi obveznika, nastali u konkretnom slučaju, priznaju na način propisan odredbom člana 15. stav 6. Zakona.“
You must be logged in to post a comment.