„Za svrhu određivanja kapitalnog dobitka, u smislu Zakona o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, br. 24/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 135/2004, 62/2006, 65/2006 – ispr., 31/2009, 44/2009, 18/2010, 50/2011, 91/2011 – odluka US, 7/2012 – usklađeni din. izn., 93/2012, 114/2012 – odluka US, 8/2013 – usklađeni din. izn., 47/2013, 48/2013 – ispr., 108/2013, 6/2014 – usklađeni din. izn., 57/2014, 68/2014 – dr. zakon, 5/2015 – usklađeni din. izn., 112/2015, 5/2016 – usklađeni din. izn., 7/2017 – usklađeni din. izn., 113/2017, 7/2018 – usklađeni din. izn., 95/2018, 4/2019 – usklađeni din. izn., 86/2019 i 5/2020 – usklađeni din. izn. – dalje: Zakon), prodajnom cenom se smatra ugovorena cena, odnosno tržišna cena koju utvrđuje nadležni poreski organ ako oceni da je ugovorena cena niža od tržišne (član 73. stav 1. Zakona).

Kao ugovorena, odnosno tržišna cena iz stava 1. ovog člana uzima se cena bez poreza na prenos apsolutnih prava (član 73. stav 2. Zakona).

Prema odredbama člana 43. st. 1. i 2. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS“, br. 80/2002, 84/2002 – ispr., 23/2003 – ispr., 70/2003, 55/2004, 61/2005, 85/2005 – dr. zakon, 62/2006 – dr. zakon, 63/2006 – ispr. dr. zakona, 61/2007, 20/2009, 72/2009 – dr. zakon, 53/2010, 101/2011, 2/2012 – ispr., 93/2012, 47/2013, 108/2013, 68/2014, 105/2014, 91/2015 – autentično tumačenje, 112/2015, 15/2016, 108/2016, 30/2018, 95/2018 i 86/2019) činjenice u poreskom postupku utvrđuju se na osnovu dokaza, a kao dokaz u poreskom postupku mogu se upotrebiti poreska prijava, poreski bilans, poslovne knjige i evidencije, računovodstveni iskazi, poslovna dokumentacija i druge isprave i informacije kojima raspolaže Poreska uprava, prikupljene od poreskog obveznika ili trećih lica, iskaz svedoka, nalaz veštaka, uviđaj i svako drugo sredstvo kojim se činjenice mogu utvrditi.

Poreska uprava, prilikom određivanja kapitalnog dobitka po osnovu prodaje udela u kapitalu pravnog lica, u svakom konkretnom slučaju utvrđuje prodajnu cenu udela za svrhu utvrđivanja kapitalnog dobitka koji ostvare fizička lica, prihvatanjem ugovorne cene, odnosno utvrđivanjem tržišne cene ako poreski organ oceni da je ugovorena cena niža od tržišne, nezavisno od knjigovodstvene vrednosti udela.

Imajući u vidu navedene odredbe člana 43. st. 1. i 2. ZPPPA, ne može se smatrati da je u svakom pojedinačnom slučaju tržišna vrednost, odnosno cena udela jednaka njegovoj knjigovodstvenoj vrednosti. Shodno tome, tržišna cena udela za svrhu određivanja kapitalnog dobitka ne mora se isključivo utvrđivati na osnovu knjigovodstvene vrednosti udela, već se u svakom konkretnom slučaju utvrđuje na osnovu svih dokaznih sredstva koja su od značaja za dokazivanje činjenica relevantnih za konkretan poreskopravni odnos.“