Primanje po osnovu naknade troškova službenog putovanja u cilju promocije i reklamiranja proizvoda

„Troškovi obveznika – distributera proizvoda, koji su nastali po osnovu organizovanja skupa radi promocije i reklamiranja tih proizvoda, a koji su u poslovnim knjigama (u skladu sa propisima o računovodstvu i opštim aktom obveznika) iskazani kao troškovi reklame i propagande priznaju se kao rashod u poreskom bilansu obveznika u iznosu do 10% od ukupnog prihoda, dok se troškovi koji su u poslovnim knjigama (u skladu sa propisima o računovodstvu i opštim aktom obveznika) iskazani kao troškovi reprezentacije priznaju u iznosu do 0,5% od ukupnog prihoda.
Ne plaća se porez na zarade na primanje zaposlenog po osnovu naknade troškova službenog putovanja u cilju prisustvovanja skupu organizovanog od strane poslodavca-distributera proizvoda radi promocije i reklamiranja tih proizvoda, do visine propisanog neoporezivog iznosa. Deo naknade troškova službenog putovanja iznad neoporezivog iznosa ima poreski tretman zarade i podleže oporezivanju porezom na zaradu.
Kada pravno lice – distributer proizvoda naknadi troškove po osnovu prisustvovanja skupu fizičkim licima koja kod njega nisu u radnom odnosu, naknada tih troškova predstavlja prihod fizičkog lica koji podleže oporezivanju porezom na dohodak građana na drugi prihod.
Porez na zarade i porez na druge prihode utvrđuje se i plaća po odbitku, što znači da za svakog obveznika i za svaki pojedinačno isplaćen prihod, isplatilac obračunava, obustavlja i uplaćuje porez na propisane račune u momentu isplate prihoda, u skladu sa propisima koji važe na dan isplate prihoda, osim ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
* * *
Odredbom člana 6. stav 2. Zakona o porezu na dobit pravnih lica („Sl. glasnik RS“, br. 25/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 43/2003, 84/2004, 18/2010, 101/2011, 119/2012, 47/2013, 108/2013, 68/2014 – dr. zakon i 142/2014 – dalje: ZPDPL) propisano je da se oporeziva dobit utvrđuje u poreskom bilansu usklađivanjem dobiti obveznika iskazane u bilansu uspeha, koji je sačinjen u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS), odnosno međunarodnim standardima finansijskog izveštavanja (MSFI) i propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, na način utvrđen ovim zakonom.
Prema odredbi člana 7. stav 1. ZPDPL, za utvrđivanje oporezive dobiti priznaju se rashodi u iznosima utvrđenim bilansom uspeha, u skladu sa MRS, odnosno MSFI i propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, osim rashoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja.
U skladu sa odredbom člana 15. stav 6. ZPDPL, izdaci za reklamu i propagandu priznaju se kao rashod u iznosu do 10% od ukupnog prihoda.
Izdaci za reprezentaciju priznaju se kao rashod u iznosu od 0,5% od ukupnog prihoda (član 15. stav 7. ZPDPL).
Kao rashodi propagande u poreskom bilansu priznaju se samo oni pokloni i drugi rashodi koji služe promociji poslovanja poreskog obveznika saglasno odredbi člana 15. stav 8. ZPDPL.
Zaradom, u smislu Zakona o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, br. 24/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 135/2004, 62/2006, 65/2006 – ispr., 31/2009, 44/2009, 18/2010, 50/2011, 91/2011 – odluka US, 7/2012 – usklađeni din. izn., 93/2012, 114/2012 – odluka US, 8/2013 – usklađeni din. izn., 47/2013, 48/2013 – ispr., 108/2013, 6/2014 – usklađeni din. izn., 57/2014, 68/2014 – dr. zakon i 5/2015 – usklađeni din. izn. – dalje: ZPDG), smatraju se i primanja u obliku bonova, novčanih potvrda, robe, činjenjem ili pružanjem pogodnosti, opraštanjem duga, kao i pokrivanjem rashoda obveznika novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem (član 14. stav 1. ZPDG).
Odredbom člana 14. stav 5. ZPDG propisano je da osnovicu poreza na zaradu iz stava 1. ovog člana predstavlja:
1) nominalna vrednost bonova i novčanih potvrda,
2) cena koja bi se postigla prodajom robe na tržištu,
3) naknada koja bi se postigla na tržištu za uslugu, odnosno pogodnost koja se čini obvezniku,
4) novčana vrednost pokrivenih rashoda,
uvećana za pripadajući porez i doprinose za obavezno socijalno osiguranje koje iz zarade plaća zaposleni.
Prema odredbi člana 18. stav 1. tač. 2), 3) i 4) ZPDG ne plaća se porez na zarade na primanja zaposlenog po osnovu:
– dnevnice za službeno putovanje u zemlji do iznosa od 2.168 dinara, odnosno dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo do iznosa propisanog od strane nadležnog državnog organa;
– naknade troškova smeštaja na službenom putovanju, prema priloženom računu;
– naknade prevoza na službenom putovanju, prema priloženim računima prevoznika u javnom saobraćaju, a kada je, saglasno zakonu i drugim propisima, odobreno korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe – do iznosa 30% cene jednog litra super benzina, a najviše do 6.322 dinara mesečno.
Porez na zaradu obračunava se i plaća po stopi od 10%, saglasno odredbi člana 16. ZPDG.
Osnovicu poreza na zarade iz čl. 13. do 14b ZPDG, čini isplaćena, odnosno ostvarena zarada.
Odredbom člana 85. stav 1. tačka 12) ZPDG propisano je da se ostalim prihodima u smislu ovog zakona smatraju i drugi prihodi koji po svojoj prirodi čine dohodak fizičkog lica, a naročito naknade troškova i drugi rashodi licima koja nisu zaposlena kod isplatioca.
Porez na dohodak građana na druge prihode plaća se po stopi od 20%, koja se primenjuje na osnovicu koju čini oporezivi prihod (bruto prihod umanjen za normirane troškove u visini od 20%), u skladu sa odredbama čl. 85. i 86. Zakona.
Odredbama člana 99. stav 1. tač. 1) i 8) ZPDG propisano je da se po odbitku od svakog pojedinačno ostvarenog prihoda utvrđuju i plaćaju porezi na zarade i na ostale prihode, ako je isplatilac prihoda pravno lice ili preduzetnik.
Prema članu 101. ZPDG, porez po odbitku iz člana 99. ovog zakona, za svakog obveznika i za svaki pojedinačno isplaćeni prihod, isplatilac obračunava, obustavlja i uplaćuje na propisane račune u momentu isplate prihoda, u skladu sa propisima koji važe na dan isplate prihoda, osim ako ovim zakonom nije drukčije propisano.“
(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 430-00-379/2014-08 od 28.4.2015. godine)